HR
EN
DAYS : HOURS : MINUTES : SECONDS
X
VIJESTI
22.10.2018.

Dodjelom Grand Prix-a filmu Nevidljiva ruka Adama Smitha autora Slobodana Maksimovića svečano je zatvoren deveti One Take Film Festival.

PROČITAJ VIŠE
22.10.2018.


Grand Prix One Take Film Festivala ide filmu "Nevidljiva ruka Adama Smitha" autora Slobodana Maksimovića

Dodjelom Grand Prix-a filmu Nevidljiva ruka Adama Smitha autora Slobodana Maksimovića svečano je zatvoren deveti One Take Film Festival. Kroz tri dana, u glavnom programu konkurencije, prikazana su 32 naslova iz 21 zemalje svijeta. Dvadeset i osam kratkometražnih i četiri dugometražna filma borila su se u duhu festivalske forme za jednu festivalsku nagradu, a tročlani žiri u sastavu Peter Blackburn, australski redatelj i pobjednik 8. One Take Film Festivala, Sara Hribar, nagrađivana hrvatska filmska redateljica i scenaristica, te Martin Jehle, redatelj i suradnik na sveučilištu u Hildesheimu u Njemačkoj, jednoglasno su odlučili da Grand Prix One Take Film Festivala 2018. ide filmu „Nevidljiva ruka Adama Smitha“, Slobodana Maksimovića iz Slovenije.

„Film je izvrstan primjer filma iz jednog kadra sa živom mizanscenom i koreografijom pokreta. Ovaj politički vođeni komad uspio je pružiti vedar pogled na vrlo ozbilju ekonomsku situaciju u Europi. Film je inkorporirao jezike mnogih nacionalnosti, što je samo po sebi ogroman redateljski pothvat. Čestitamo redatelju i cijeloj međunarodnoj filmskoj ekipi koja je uložila nevjerojatan trud u ovaj spektakularan i tehnički fenomenalan kadar.“ – objašnjenje žirija.

“Hvala vam. Iznenađen sam i sretan, bilo je dirljivo slušati obrazloženje. Hvala svima iz ekipe i hvala žiriju.” – izjavio je redatelj Slobodan Maksimović prilikom primanja nagrade.

Festival je i ove godine u Zagrebu osim natjecateljskog, prikazao i bogat popratni filmski i izložbeni program pa je tako nakon svečane dodjele nagrade, publika imala priliku pogledati i film „Utøya 22. srpnja“ norverškog redatelja Erika Poppea.

Direktorica festivala Sanja Šamanović zatvorila je deveto izdanje festivala i pozvala autore i publiku na novo filmsko druženje u jednom kadru 2020. godine.

21.10.2018.

Svake druge godine njemačko Sveučilište u Hildesheimu tijekom ljeta provodi poseban program za svoje studente.

PROČITAJ VIŠE
21.10.2018.


Predstavljamo... University of Hildesheim

Svake druge godine njemačko Sveučilište u Hildesheimu tijekom ljeta provodi poseban program za svoje studente. Onima koji pohađaju kulturalne studije pruža se prilika sudjelovanja na trotjednim predavanjima i radionicama u različitim područjima umjetnosti, od rada na kazališnim predstavama, slikanja i fotografiranja, preko priprema i održavanja koncerata te teorijskog i praktičnog usavršavanja u mnogobrojnim područjima, do priprema i realizacija filmskih projekata. U fokusu kulturalnih studija Sveučilišta u Hildesheimu upravo je ostvarivanje što bolje povezanosti i međudjelovanja teorije i prakse u svim segmentima. Kao organizator filmskog segmenta ljetnog programa na mjestu u međuvremenu umirovljenog profesora ove se godine prvi put okušao profesor Martin Jehle, nekadašnji student i doktorand na Hildesheimu te filmski autor čija su djela prikazivana na ranijim izdanjima One Take Film Festivala.

U subotu, 20.10., u okviru popratnog programa na One Take Film Festivalu predstavljeni su filmovi studenata Sveučilišta u Hildesheimu. Prikazana su četiri filma: „Odiseja“ Leonidasa Kosmidisa, „Sve što si vidio…“ Samuela Bereuthera, „Golub pismonoša“ Leonie Lorene Wyss te „Lom valova“ Wiebke Balg. Nakon projekcija održan je Q&A koji je vodila studentica produkcije Tajana Bakota, a tijekom kojeg su autori i autorice filmova otkrili publici kako je uopće došlo do ideja za filmove, što prepoznaju kao prednosti, a što ograničenja snimanja filma u jednom kadru te kako je koncipiran njihov studij. Studenti su se nastavili i neformalno družiti sa studentima zagrebačke Akademije dramske umjetnosti te su razmijenili iskustva i interese prema snimanju filmova.

20.10.2018.

Nikad više filmova, nikad manje kadrova

PROČITAJ VIŠE
20.10.2018.


Svečano otvoren 9. One Take Film Festival

Nikad više filmova, nikad manje kadrova

Deveti po redu One Take Film Festival, međunarodni festival filmova snimljenih u jednom kadru, u petak je otvorio svoja vrata mnogobrojnim posjetiteljima kina Europa. Festival je 2003. pokrenuo redatelj i filmski snimatelj Vedran Šamanović.

U ulozi voditeljice, glumica Ana Vilenica pozdravila je okupljene goste, među kojima i autore filmova koji se ove godine prikazuju tijekom festivalskog vikenda, kao i predstavnike Hrvatskog audiovizualnog centra, Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje kulturu i sport, Zagrebačkog foto kino saveza i Zagrebačke zajednice tehničke kulture.

U konkurenciji su 32 kadra iz 21 zemalje svijeta, kao i 1 hrvatski film: Spoj Nevena Dužanca. O najboljem filmu odlučit će tročlani žiri u sastavu Peter Blackburn, australski redatelj i pobjednik osmog One Take Film Festivala; Sara Hribar, nagrađivana hrvatska filmska redateljica i scenaristica; te Martin Jehle, redatelj i suradnik na sveučilištu u Hildesheimu u Njemačkoj.

Ispred One Take Film Festivala publici se obratila direktorica festivala Sanja Šamanović naglasivši kako ovogodišnji One Take Film Festival donosi do sada najveći broj filmova, veliki broj već dobro poznatih festivalskih programa, nove filmske i galerijske koncepte, predstavljanja filmskih škola i festivala. I prvi put – baš su svi programi obilježeni jednim kadrom.
„U programu su i majstori one takea, ali i neki koji su tu i po prvi puta, filmovi koji su obišli najveće svjetske festivale, ali i oni koji svoju premijeru imaju kod nas. Dvosatni i dvominutni kadrovi. Trileri i drame. Vjenčanja, prekidi, ljubavi, mržnje, razočaranja, oprosti… raznolike provedbe jednog kadra pod zajedničkom temom emocije i odnosi“, tim je riječima Sanja Šamanović svečano otvorila deveto festivalsko izdanje.

Festival je otvorilo pet kratkih filmova iz službene konkurencije: Tehnička stanka, Spoj, Uspon, Quidnunc i Pljačka. Publici su se obratili glumica iz filma Tehnička stanka Nina Tararuieva i redatelj filma Spoj Neven Dužanec.

Nina Tararuieva izrazila je svoje zadovoljstvo dobrodošlicom na festivalu te istaknula da film nije bio jednostavan za snimanje kao što je to i pravilo za filmove snimljene u jednom kadru, dok je Neven Dužanec zahvalio svojoj filmskoj ekipi te napomenuo kako je film napravljen doslovno iz ljubavi prema filmu, tj. bez ikakvog budžeta.

Nakon svečanog otvorenja publici je predstavljen film Havaji, Oslo norverškog redatelja Erika Poppea kojem je posvećen ovogodišnji program Loading…

16.10.2018.

U Galeriji Greta u ponedjeljak 15. listopada otvorena je izložba Zastiranje, redatelja, scenarista i montažera Damira Čučića.

PROČITAJ VIŠE
16.10.2018.


Otvorena izložba Zastiranje

U Galeriji Greta u ponedjeljak 15. listopada otvorena je izložba Zastiranje, redatelja, scenarista i montažera Damira Čučića.
Dugogodišnja suradnja s Galerijom Greta i Festivalom Interface i ove se godine nastavlja kroz jedan od predfestivalskih programa naglasila je direktorica One Take Film Festivala Sanja Šamanović, te je pozvala sve posjetitelje da se sljedećih dana druže s festivalom i filmovima u jednom kadru.

Zastiranje je na svom početku trebalo biti dokumentarni film, u kojem autor snima ispovijest svog bliskog prijatelja o nesreći na radnom mjestu, koja mu je promijenila život, rekla je Tanja Dabo prigodom otvorenja izložbe, te naglasila svu potresnost izloženog rada i zamolila posjetitelje da svakako pročitaju tekst koji je napisala o radu.

U emotivnom govoru redatelj Damir Čučić je s publikom podijelio svoju motivaciju te opisao proces rada na filmu, koji predstavlja jedan od njegovih započetih a nikad završenih radova. Rad koji je započeo s nedavno preminulim srednjoškolskim prijateljem, trebao je biti priča o zataškavanju nesreće u firmi. Desetak godina kasnije predstavlja nam Zastiranje posvećeno Domagoju Prudeusu. Izložba ostaje otvorena do 21. listopada 2018.
14.10.2018.

U subotu, 13. Listopada, u galeriji Vladimir Bužančić svečano je otvorena izložba Vrijeme prostora, kustosice Davorke Perić.

PROČITAJ VIŠE
14.10.2018.


Otvorena izložba Vrijeme prostora

U subotu, 13. Listopada, u galeriji Vladimir Bužančić svečano je otvorena izložba Vrijeme prostora, kustosice Davorke Perić.
Na izložbi su prikazani radovi:

Vlasta Žanić: U vrtu, video, 4’ 40’’, boja, zvuk, kamera Jasenko Rasol, Festival vizura aperta – Slobodno vrijeme i dokolica, Momjan, 2014.
Antun Maračić: Novska – Banova Jaruga; vlakom kroz četiri godišnja doba, 1977.-1979., 8mm film (digitalizirani 8mm film) 12’ 34’’
Autorski tim Sandro Đukić – Marko Marković – Branko Cerovac: Sindrom Golog otoka, video, fotografije (2003.), objekti, dokumentacija video performancea, 2016.

Posjetiteljima su se obratile Anita Zlomislić, voditeljica Galerije, Davorka Perić, kustosica izložbe te Sanja Šamanović, direktorica One Take Film Festivala.

Dok je Anita Zlomislić naglasila kako se nada da će se ovogodišnja suradnja s festivalom nastaviti, a Sanja Šamanović pozvala posjetitelje da u sljedećih desetak dana prate i ostale festivalske programe, kustosica Davorka Perić rekla je nešto više o radovima: „Izložba je potaknuta radom Vlaste Žanić koji vizualno interpretira teorijski tekst Michela Foucaulta O drugim prostorima. Tako i izložba odabirom radova tvori mrežu odnosa koji grade u zajedničkom prostoru postavljeni i suprotstavljeni radovi.”

Nakon njih o radu Sindrom Golog otoka rekao je ponešto i autor Branko Cerovac: „Izložbeni postav pored jukstaponiranih fotografija, video uradaka, dokumentacija putovanja, prostora, tragova ranijih radova i zapisa, grafita, nekoliko performansa izvedenih na Golom otoku, sadrži i radove s artefaktima i materijalima nađenih in situ…“

Izložba ostaje otvorena do 21. listopada 2018.

11.10.2018.

Danas je u Kinu Europa održan veliki okrugli stol pod nazivom “Kad se mali festivali slože…” o umrežavanju malih filmskih festivala.

PROČITAJ VIŠE
11.10.2018.


Mali hrvatski filmski festivali kreću s umrežavanjem

Danas je u Kinu Europa održan veliki okrugli stol pod nazivom “Kad se mali festivali slože…” o umrežavanju malih filmskih festivala. Na inicijativu Sanje Šamanović, direktorice One Take Film Festivala, okupili su se predstavnici najznačajnijih malih hrvatskih filmskih festivala kako bi detektirali glavne probleme i prepreke s kojima se organizatori susreću prilikom pripreme i realizacije svojih festivala.
Diskusija je ujedno bila i inicijativa za njihovo potencijalno umrežavanje.
Moderatorica Dunja Bovan uz Sanju Šamanović iz One Take Film Festivala predstavila je ostale zanimljive sudionike: Jelenu Androić ispred Liburnia Film Festivala, Nenada Borovčaka iz Tabor Film Festivala, Andreu Jakovac, predstavnicu mreže neovisnih kinoprikazivača, Tanju Vrvilo iz Filmskih mutacija, Nataliju Stefanović sa STIFF-a u Rijeci i Tomu Zidića iz Diversions International Short Film Festivala.
Detektirane su zajedničke teme i problem s kojima se mali festivali susreću prilikom organizacije te realizacije festivala, a koji se uglavnom tiču prostornih, ljudskih i financijskih resursa. Odlučeno je da će se zajednički susreti nastaviti održavati kroz dogledno vrijeme, formirat će se i osnovati službeno tijelo sastavljeno od predstavnika filmskih festivala koji bi s konkretnim ciljevima i prijedlozima zajednički nastupili, ne samo prema HAVC-u kao krovnoj instituciji, već i prema lokalnim zajednicama. Umrežavanjem bi se poboljšao status festivala na nacionalnoj i lokalnim razinama, a utvrđeno je kako svi festivali mogu biti pomoć jedni drugima u dijeljenju informacija, resursa i podrške.
Bilo da je riječ o umrežavanju u obliku platforme, inicijative ili pravne osobe, zajednički cilj ove zanimljive diskusije svakako je bilo međusobno otvaranje prema kolegama i zaključak kako se zajedničkim radom može poboljšati status malih festivala.

O FESTIVALU

One Take Film Festival jedinstveni je festival u Hrvatskoj i ovom dijelu Europe jer je riječ o međunarodnom festivalu filmova snimljenih u jednom kadru. Festival se održava od 2003. u Zagrebu te je tijekom godina svog održavanja zauzeo važno mjesto na zemljovidu svjetskih filmskih manifestacija. Deveto izdanje Festivala ove se godine održava od 19. do 21. listopada.

Utemeljitelj je Festivala pokojni hrvatski redatelj i direktor fotografije te direktor One Take Film Festivala Vedran Šamanović (1968-2009) kojega će mnogobrojni kolege, prijatelji i ljubitelji filmske umjetnosti uvijek vidjeti i – osjetiti u svakom kadru njegovih sjajnih i višestruko nagrađivanih filmova.

Od svog drugog izdanja 2004. Festival postaje bijenalnom manifestacijom. Festival se sastoji od Glavnog i Popratnog programa. Filmovi u Glavnom programu čine natjecateljski dio Festivala, a prema pravilima ne smiju sadržavati nikakve montažne spone, već moraju biti snimljeni u jednom kadru, od trenutka uključivanja do trenutka isključivanja kamere.

Festival svojom vizijom promiče kreativnost i inovativnost unutar zadanog okvira jednog kadra, a otvoren je svim autorskim stavovima i profilima, neovisno dolaze li iz filmskih krugova ili srodnih vizualnih umjetnosti. Filmovi u Glavnom programu natječu se, u duhu festivalske forme, za jednu jedinu nagradu: Grand Prix One Take Film Festivala.

One Take Film Festival ima raznolik program izvan konkurencije za nagradu u sklopu kojega se prikazuju filmovi koji nisu ograničeni jednim kadrom, već su zanimljivi zbog drukčijeg, svježeg i izvornog pristupa filmskom izričaju. Popratni program i ove godine donosi niz filmskih poslastica s radovima etabliranih autora, ali i autora koji upravo počinju svoj stvaralački zamah.

Dobrodošli na One Take Film Festival 2018.!

GLAVNI PROGRAM

KONKURENCIJA
Anđeli / Angels

igrani, Kanada, 2018.
boja, 10 min

redatelj / Taylor Olson
scenarist / Taylor Olson
snimatelj / Tim Mombourquette
glumci / Taylor Olson, Koumbie
producenti / Taylor Olson, Tim Mombourquette


O FILMU
Mladi otac, kojeg tumači sam scenarist i redatelj, pokušava se pomiriti sa svojom pomalo otuđenom kćeri s kojom jedne večeri razgovara na krevetu u njezinoj sobi. Želeći je izvesti na pravi put i pripremiti za život koji je pred njom, otac je siguran da joj buduće životne okolnosti neće moći ponuditi ništa dobra te da će joj život pokušati uzeti sve što ima.

O AUTORU
Taylor Olson je glumac, scenarist, producent i redatelj, a zasad se jednokratno okušao i kao snimatelj, koji živi i djeluje u gradu Halifaxu u kanadskoj pokrajini Novoj Škotskoj. Nakon što je 2014. stekao diplomu iz programa Dalhousie Acting Program, Taylor je na filmu aktivan podjednako kao i na televiziji te u kazalištu. Više je puta nominiran za nagrade ACTRA Maritime i Screen NS, a radio je i na mnogobrojnim igranim filmovima (Ariyah & Tristan’s Inevitable Break Up, Noon Gun, Afraid to Speak, Your Money or Your Wife, You Ruined Our Life, Black Cop i Halloween Party). Kao glumac nastupio je u televizijskim serijama Sex & Violence i Pure, kao i u nizu kratkih filmova. Premda kao svoje najveće strasti ističe filmsku i televizijsku glumu, polje djelovanja proširio je i na pisanje scenarija, režiju i produkciju, u okrilju vlastite producentske kuće Afro Viking Pictures.

Aurora / Aurora

igrani, Španjolska – Češka, 2017.
boja, 11 min

redatelj / Diego Fandos
scenarist / Diego Fandos
snimatelj / Diego Fandos
glumci / Beatriz Abrisqueta, Dahlia Ayoub, Indiana Caudillo, Marc Dexter Cram, Maelika Hani Eberhard, Sara Liern, John Malafronte, Antoine Sottiaux
producent / Diego Fandos


O FILMU
Drama koju scenarist i redatelj Diego Fandos potpisuje kao kompletan autor vizualno dočarava jedno naizgled sasvim obično rano jutro na lokaciji kraj mora, dok sunce izlazi a barka u lučici se ljulja na valovima. No za turiste koji putuju autobusom koji će se na tom mjestu, izvan oka kamere, zaustaviti na odmorištu, ovo ipak nije sasvim obično jutro. Među putnicima čije glasove čujemo su i dvojica Amerikanaca koji razgovaraju o djevojkama i seksu, dvoje mladih Francuza pred čijom je vezom, čini se, velika promjena na koju bi mogle utjecati i SMS poruke nepoznatog muškarca upućene djevojci, te dvije Španjolke koje razgovaraju o prijateljstvu i međusobnoj pomoći u slučaju potrebe.

O AUTORU
Diego Fandos rođen je u gradu Navarru u španjolskoj pokrajini Pamplona 1971. Obrazovanjem novinar koji je diplomu stekao na sveučilištu Universidad de Navarra, djeluje kao filmaš, dominantno kao scenarist i redatelj, ali i kao kompletan autor. On je i pisac kratkih priča čija je prva zbirka El libro de los amores limón objavljena 2015. i koji je za svoju prozu osvojio mnogobrojne književne nagrade. Nakon kratkih filmova Ajoi (1999.), Hospital Krev (2000.), La estrella (2002.) te dokumentaraca Dos tonalidades diferentes de rojo (2002.) i En casa de los Jesuitas (2006.), godine 2007. realizirao je svoj dugometražni igrani prvijenac, dramu Cosmos kojom je iste godine sudjelovao na San Sebastian International Film Festivalu. Trenutačno radi kao predavač na kolegiju scenaristike pri Prague Film School.

Bez izlaza / No Exit

eksperimentalni, Turska, 2017.
boja, 3 min 30 sec

redateljica / Evrim Özsoy
scenaristica / Evrim Özsoy
snimateljica / Serkan Tanis
plesačica / Evrim Özsoy
producentica / Evrim Özsoy


O FILMU
Eksperimentalni film koji autorica Evrim Özsoy naziva plesnim eksperimentalnim ostvarenjem prikazuje samu autoricu koja – skačući i plešući – pokušava pronaći izlaz, no unatoč svom trudu i pokušajima shvaća da on ne postoji. No autorica tvrdi da će i dalje pokušavati.

O AUTORICI
Evrim Özsoy rođena je 1981. u turskom gradu Aydinu. Na sveučilištu Università degli studi di Verona tijekom studijskih godina 2008. i 2009. studirala je na fakultetu Faculty of Communication Sciences and Fine Arts, a na sveučilištu Marmara Üniversitesi u gradu Cağoloğluu u Turskoj od 2004. do 2009. studirala je na komunikacije. Pohađala je u niz radionica za kazalište, ples i performans, primjerice kazališnu radionicu pri Kadıköy Public Education Centeru 2003., plesne radionice pri Marmara University Dance Theateru od 2003. do 2005., radionicu Use of the Body in the Ancient Theater Teodorosa Terzopoulosa, radionicu Meyerhold Biomechanics Alekseja Levinskog, radionicu Shakespeare Studies Brucea Myersa i radionicu Commedia Dell’arte Ferruccija Solerija. No Exit je njezin deveti film realiziran tijekom proteklih 12 godina, a režirala je kratke igrane (Healing Caller Allianoi, Sumer Inspector Muazzez Ilmiye Çığ, Dear Friend Bahadır, Job Interview), eksperimentalne (Sleepless Feet, Adam) i dokumentarne filmove (Children of Sulukule).

Bez jutra / Shabi ke Sobh nashod

igrani, Iran, 2016.
boja, 12 min

redatelj / Mohammad Baghi
scenarist / Mohammad Baghi
snimatelj / Milad Partovi
glumci / Sara Abedi, Ahmad Monajemi, Mehri Alagha, Maryam Elhamian, Ali Oliai Nejad, Kianushi Javad Eslami, Said Haerian
producent / Mohammad Baghi


O FILMU
Jednoga ranog jutra, prije svitanja, iranskog vojnika i zatvorskog čuvara Erfana očekuje vrlo neugodna dužnost izmicanja stolca pod muškarcem osuđenim na vješanje. Pogubljenje će se izvršiti u zatvorskom dvorištu, a dok Erfan nervozno puši, majka žrtve za čiju je smrt osuđenik odgovoran pokušava u Kur´anu pronaći razlog za oprost zločina. Istodobno, osuđenikova majka i još jedna žena mole ravnatelja zatvora da osuđenomu poštedi život.

O AUTORU
Iranski producent, scenarist i redatelj Mohammad Baghi rođen je 1987. u Teheranu. Kad je 2011. u Italiji dobio stipendiju LazioDisu, to mu je tijekom petogodišnjeg života na Apeninskom poluotoku omogućilo najprije studij Arts and sciences of the show na glasovitom rimskom sveučilištu La Sapienza, a zatim i trogodišnji studij Art and sciences of entertainment na istom Sveučilištu. Od 2003. do danas režirao je deset filmova, kratkometražnih igranih (Who is the thief?, Moustache), dokumentaraca (And the cinema) te ponajviše projekata videoarta (Freedom of Fear, Experimental research, Do you want to eat something?).

Čokoladni vjetar / Shokoladny veter

igrani, Rusija, 2016.
boja, 24 min

redatelj / Ilia Antonenko
scenarist / Ilia Antonenko
snimatelji / Aleksandra Spirina, Igor Gladkov, Andrey Begunov
glumci / Anna Draznina, Angelina Zakeryaeva, Kirill Antonenko
producenti / Ekaterina Antonenko, Ilia Antonenko


O FILMU
Alla je osamljena i neodlučna 18-godišnja djevojka koja često poput Pepeljuge mašta o bijegu iz jednolične i dosadne svakodnevice koja ju okružuje. Kad joj stara prijateljica Masha, pomalo lakomislena i neodgovorna cura s kojom intenzivno komunicira putem Skypea, predstavi jedan neobičan prijedlog, Alla će na temelju toga pomisliti da joj se uistinu pruža mogućnost ostvarenja njezinih snova… Film temeljen na istinitim događajima o dvjema djevojkama koje odluče biti sretne pod bilo koju cijenu.

O AUTORU
Koproducent, scenarist i redatelj Ilia Antonenko rođen je 1978. u Sankt-Peterburgu. Godine 2015. diplomirao je igrano filmsko stvaralaštvo i televizijski film u klasi profesora Sergeija Ovcharova na Državnom sveučilištu za film i televiziju u Sankt-Peterburgu. Kao filmski autor debitirao je kratkim filmom Just Words 2015., filmom koji je prikazan i nagrađen na nizu festivala u Rusiji i diljem svijeta, među ostalim i na 11. Jahorina Film Festivalu u Bosni i Hercegovini te na nekoliko festivala u SAD-u i Velikoj Britaniji. Chocolate wind njegov je drugi kratkometražni igrani film, prethodno također prikazan i nagrađen na više festivala diljem svijeta.

Dolazak / The Arrival

igrani, Ujedinjeno Kraljevstvo, 2016.
boja, 5 min

redatelj / Daniel Montanarini
scenarist / Daniel Montanarini
snimatelj / Alistair Little
glumci / Emily Barber, Ciaran Kellgren, Sehee Chun, Rachel Ryba, Olivia Head, Oliver Rawlins, Emma Osei-Lah, Alison Williams, Trevor Williams
producent / Jacob Thomas


O FILMU
Igrani film scenarista i redatelja Daniela Montanarinija prikazuje mladu Annu, trudnu djevojku koju u jednom kafiću more brojne brige. Dok čeka partnera i oca mogućega budućeg djeteta, Anna razmišlja ne samo o tome kakvu kavu naručiti običnu ili bezkofeinsku, ili možda ipak čaj, nego i o tome koje su boje oči njezina dečka, kako mu kazati da namjerava pobaciti te hoće li uopće obaviti pobačaj ili ipak zadržati dijete s muškarcem za kojega nije sigurna što prema njemu osjeća.

O AUTORU
Scenarist i redatelj Daniel Montanarini freelancer je iz jugoistočnog Londona. Svojedobno gledajući Martina Scorseseja kako nadahnuto i strastveno govori o svom remek-djelu, filmu Taksist, Daniel je čvrsto odlučio da želi biti redatelj. Godine 2015. diplomirao je režiju na The National Film and Television School, a na The University of Warwick studirao je film i književnost. U svom dosadašnjem djelovanju izdvaja rad za producentske tvrtke Pretzel Films i Zen Design Studios za koje je razvijao igrane projekte. Prije filma The Arrival realizirao je tri kratkometražna igrana filma (The Guest, On the Edge of Town, Seahorse) i kratki dokumentarac All About Mothers.

Grčka tragedija / Tragedia Griega

igrani, Španjolska, 2018.
boja, 4 min 23 sec

redatelj / Norberto Trujillo Bolaños
scenarist / Norberto Trujillo Bolaños
snimatelj / Fernando Arriaga Hardisson
glumci / Norberto Trujillo Bolaños, Jonay Alemán
producent / Norberto Trujillo Bolaños


O FILMU
Triler-drama scenarista i redatelja Norberta Trujilla Bolañosa koji je i koproducent filma te u njemu i glumi, prati dvojicu muškaraca koji jedan iza drugog hodaju pješčanom plažom. Dok prvi ima ozlijeđeno lice, drugi hoda s pištoljem u ruci. Nakon što ga prvi muškarac počne moliti za milost, drugi mu uz prijetnje pištoljem počne pripovijedati priču Peća i vuk, prisiljavajući ga shvatiti pouku priče. No, zbivanja bi mogla krenuti i neočekivanim tijekom.

O AUTORU
Producent, scenarist, redatelj i glumac Norberto Trujillo Bolaños rođen je 1989. Od 2011. intenzivno djeluje ponajviše kao glumac u nizu kratkometražnih filmova (Cambio, Piemanojo, Números Rojos, Historia de un recreo, The Question, Ilusiones, Relato de un viaje, Patibulo, Una calada…), a osim u hvaljenoj triler-drami El clan redatelja Jaimea Falera i u humorističnoj seriji Videocreaciones Express, nastupio je i u TV-seriji Montevideo, Bog te video! Dragana Bjelogrlića te u također Bjelogrlićevu filmu Montevideo, vidimo se!. Tijekom proteklih sedam godina režirao je 11 igranih filmova kratkog metra, za deset od tih filmova je (su)potpisao scenarij, iste filmove je i producirao te se u četirima od njih okušao i kao snimatelj. Najpoznatiji kratki filmovi su mu prvijenac Cambio iz 2011., akcijski Hoy, Asesino iz 2013. i drama Tarde de Julio iz 2014.

Harmonija / Harmony

igrani, Iran, 2017.
boja, 29 min

redatelj / Mohammad Hormozi
scenarist / Mohammad Hormozi
snimatelj / Hosein Fatemian
glumci / Abdoreza Parsa, Mehrbanoo Batebi
producent / Mohammad Hormozi


O FILMU
Nakon što uđe u automobil s namjerom obavljanja svoga svakodnevnog posla, privlačna mlada prostitutka kaže sredovječnu vozaču da je njezina minimalna cijena 100 tomana. On joj ubrzo pruži traženi novac, a tijekom vožnje među njima se zapodjene neobičan razgovor. Ona je izravna i cinična žena svjesna težine svoje egzistencije i posla kojim se bavi, a on je pomalo šutljiv i plah tip koji joj predloži da pronađe neki bolji i dostojanstveniji posao. Kad mu ona kaže da usput i za novac njeguje stare muškarce čija joj rodbina često postavlja neugodna pitanja, on joj predloži da zajedno odu do njegova prijatelja, vlasnika male tvrtke koji bi nju mogao zaposliti kao tajnicu. No, ona možda i nije sasvim iskrena, a ni njegove namjere nisu posve jasne…

O AUTORU
Mohammad Hormozi rođen je u Teheranu u siječnju 1983. Sedmom umjetnošću bavi se od 2009. od kada je kroz sudjelovanje u radu nekoliko filmskih škola realizirao pet kratkih filmova. Osim obrazovanja stečenog na studiju filma u Iranu, Hormozi je sudjelovao u radu nekoliko radionica glasovitoga iranskog filmaša Abbasa Kiarostamija, filmovi su mu prikazivani na nizu festivala u Iranu i diljem svijeta, a dobitnik je i nekoliko nacionalnih i međunarodnih filmskih nagrada. Kao filmski autor debitirao je 2011. kratkim filmom Wings of desire, a u također kratkim filmovima Father and son (2013.), The Exhale (2015.) i zasad posljednjem Pine (2018.) u fokus najčešće stavlja obiteljske odnose i intimne međuljudske priče.

Igra u četvero / Fourplay

igrani, SAD, 2016.
crno-bijeli, 76 min

redatelj / Dean Matthew Ronalds
scenaristi / Emanuela Galliussi, Dean Matthew Ronalds, Francesco Plazza
snimatelj / Adam D. Ouelette
glumci / Tammy Blanchard, Dominic Fumusa, Emanuela Galliussi, Bryan Greenberg
producenti / Emanuela Galliussi, Dean Matthew Ronalds, Francesco Plazza


O FILMU
Humorna drama koproducenta i redatelja Deana Matthewa Ronaldsa priča je o Tomu i njegovoj supruzi Anni koji u svom stanu dočekuju stare prijatelje Joea i Susan želeći s njima proslaviti Tomovo dobivanje novog posla. Nakon što Anna dozna da je nakon više godina uzaludnih pokušaja napokon ostala trudna, njezin odnos prema Tomu neočekivano će postati arogantnim i napadačkim. Kada stignu Joe i Susan, među svima će se uz čašice pića zapodjenuti isprva ležerni razgovori o životu, uspomenama, strahovima i snovima. A kada svi popiju malo više inhibicije i samokontrole će početi nestajati, razgovori će postati otvoreniji, grublji i ciničniji, a na vidjelo će početi izlaziti tajne i laži koje bi mogle promijeniti živote svih četvero.

O AUTORU
Producent, glumac, redatelj, montažer i scenarist Dean Matthew Ronalds rođen je 1976. u kalifornijskom gradu Glendaleu. Nakon rada na nizu kratkih filmova koje je potpisivao kao kompletan autor (Bounty, A.W.O.L., Split, Portrait, The Netherbeast of Berm-Tech Industries, Inc., Little Victim) te također kompletnog autorskog angažmana u dramskoj seriji Screen Wars, napisao je scenarij jedne epizode popularnog sitcoma Tylera Perryja Meet the Browns. Godine 2010. realizirao je komediju Here & Now s Juddom Nelsonom i Traci Lords u glavnim ulogama, da bi tijekom proteklih godina režirao dramu Ashley, zapaženu humornu dramu Going Bongo i horor-triler #Screamers. Kao glumac je nastupio u nizu kratkih filmova te u drami Love and Honor Dwighta Brooksa, komediji Star Power Brentona Covingtona, horor-trileru The Graves Briana Pulida, trileru Dirty Little Trick Briana Skiba, u kojem su mu partneri bili Dean Cain i Michael Madsen, te u drami Goodbye Promise Davida Branina. Njegov film #Screamers prikazan je na 34. Torino Film Festivalu, Telluride Horror Show Film Festivalu, Hollywood RIP Film Festivalu i na Studio City Film Festivalu, na kojem je osvojio nagradu za najbolji film.

Invazija / Hojoom

igrani, Iran, 2017.
boja, 102 min

redatelj / Shahram Mokri
scenaristi / Shahram Mokri, Nasim Ahmadpour
snimatelj / Alireza Barazandeh
glumci / Abed Abest, Babak Karimi, Elaheh Bakhshi, Behzad Dorani, Mohammad Sareban, Pedram Sharifi, Mehdi Etemad Saied, Levon Haftvan, Milad Rahimi, Faraz Modiri, Saied Zareie, Mohammad Berahmani, Iman Sayad Borhani, Sajad Tabesh
producent / Sepehr Seifi


O FILMU
U prostorijama stadiona na kojem jedan muškarac s neobičnim tetovažama prati sportsku manifestaciju dogodilo se ubojstvo, a policija ubrzo pronalazi osumnjičenog za njegovo počinjenje. Pred trojicom policajaca težak je zadatak rekonstrukcije zločina i pronalaženja dokaza o krivnji osumnjičenog, a to će se pokazati znatno složenijim no što se isprva čini. Ne samo što prijatelji žrtve ne žele surađivati s njima, nego i ubojica sa svojim ortacima istragu planira iskoristiti za izvršenje još jednog ubojstva. Njihova nova meta je sestra blizanka ubijenog, za koju se tvrdi da je – vampirica. Sve će se dodatno zakomplicirati kada i za kriminalce i za policajce zbivanja krenu neočekivanim tijekom odigravajući se na bizarne načine, ponekad i s ponavljanjima.

O AUTORU
Iranac Shahram Mokri rođen je 1977. u gradu Marandu, a film je diplomirao na Soureh Collegeu u Teheranu. Radom se na filmu intenzivno počeo baviti 2000., a osim na više od dvadeset kratkih i dokumentarnih filmova, kao montažer, scenarist i redatelj surađivao je na osam televizijskih drama i dvije TV-serije. Kratki su mu filmovi donijeli priznanja u nacionalnim i međunarodnim okvirima. Godine 2009. režirao je svoj dugometražni prvijenac Ashkan, angoshtar-e motebarek va dastan-haye digar koji je premijeru doživio na Međunarodnom filmskom festivalu u Busanu. Njegov drugi dugometražni film Mahi va gorbeh prikazan je na prošlom One Take Film Festivalu, dok je Hojoom njegov treći dugometražni redateljski projekt.

Jedan kadar / One Shot

eksperimentalni, SAD, 2017.
boja, 11 min

redatelji / Joseph Victor, Ryan Russell Steele
scenaristi / Ryan Russell Steele, Joseph Victor
snimatelj / Matt Barth
glumci / Jack Mallo, Amanda Armstrong
producenti / Joseph Victor, Ryan Russell Steele, Steve Hubbard


O FILMU
Među osobama koje su svoje profile kreirale na aplikaciji Tinder, namijenjenoj za međusobna upoznavanja ljudi na temelju njihovih zajedničkih interesa, nalaze se i Jack i Amanda. Na temelju svojih profila jedne večeri zaključivši da ih povezuje puno toga, Jack i Amanda dogovore se za susret „u živo”, u jednoj trgovini sutradan ujutro. No, njihov spoj možda i neće biti tako jednostavan, jer je on pomalo nesiguran, a ona se pribojava da ne izgleda osobito inteligentno… Da bi filmska priča bila autentičnija glumci Jack Mallo i Amanda Armstrong upoznali su se prije snimanja preko otvorenih profila na Tinderu, i to za potrebe filma, a tek su se na setu upoznali i uživo.

O AUTORIMA
Joseph Victor i Ryan Russell Steele upoznali su se i počeli surađivati tijekom održavanja Metro Detroit’s Horror Film Roulettea 2014. Joseph Victor diplomirao je na fakultetu Specs Howard School Of Media Arts, a Ryan Russell na sveučilištu Grand Valley State University, da bi nakon prvih zajedničkih projekata u Michiganu svoje djelovanje ubrzo proširili na New York, Chicago i Los Angeles. Kao asistent produkcije Victor je sudjelovao u mnogobrojnim poznatim filmovima i TV-serijama, od komedije A Very Harold & Kumar 3D Christmas preko pustolovne fantasy drame Oz the Great and Powerful Sama Raimija i akcijskog trilera Need for Speed, do filma katastrofe Into the Storm Stevena Qualea i dokumentarne serije United Shades of America. Ryan Russell Steele autor je kratkih filmova Monster, Racecar i Copacabana, a njihovu zajedničku dosadašnju filmografiju upotpunjuju naslovi Dis Bleet, Vlong Din Shepplefidder i Poodle Doodle te glazbeni video Need You Here. Trenutačno rade na tri zajednička filma radnih naslova Imaginary Friend, Yo Soy Nada i A Strange Offering.

Kumovi / Best Men

igrani, Filipini, 2017.
boja, 15 min

redatelj / Arjanmar H. Rebeta
scenarist / Ian Laput
snimatelj / Arjanmar H. Rebeta
glumci / Noel Escondo, Jude Cedric Delos Santos
producent / Arjanmar H. Rebeta


O FILMU
Drama s elementima političkog trilera i melodrame producenta i redatelja Arjanmara H. Rebete prikazuje razgovor najboljih prijatelja Bena i Bonga. U iščekivanju da im se pridruži zajednički prijatelj Rudy, oni komentiraju stanje u politici i društvu koje je često povezano s korupcijom u političkim krugovima i namjernim širenjem lažnih vijesti. Kada razgovor postane iskreniji i žustriji, njihovo će prijateljstvo biti stavljeno na kušnju, no onda će stići vijest koja će sve usmjeriti u neželjenom smjeru.

O AUTORU
Arjanmar Hernandez Rebeta profesionalni je fotograf i filmaš rođen u filipinskom gradu Cabusau. Vlasnik je producentske tvrtke Mediarama Creatives & Pelikmata Productions, koju je utemeljio nakon apsolviranja studija umjetnosti i filozofije te tijekom studija filma na Asia Pacific Film Institute. Tijekom svog bavljenja filmom pohađao je mnogobrojne radionice održane pod pokroviteljstvom Film Development Council of the Philippines te predavanja glasovitih i nagrađivanih redatelja (Brillante Mendoza, Babyruth Villarame-Gutierrez i Ramone S. Díaz). Trenutačno pohađa studij scenaristike pod mentorstvom uglednog scenarista Rickyja Leeja. Filmovi Arjanmara Hernandeza Rebeta, poput foto i video dokumentarca VIVA INA o Peñafrancia Festivalu koji je nastajao punih pet godina, prikazivani su i nagrađivani na nizu festivala na Filipinima i diljem svijeta, od SAD-a, Kanade i Belgije preko Australije, Francuske i Italije do Portugala, Španjolske i Indije.

Laura / Laura

eksperimentalni, Portugal, 2017.
boja, 11 min

redateljica / Tânia Dinis
scenaristica / Regina Guimarães
fotografija / Tânia Dinis
montažerka / Tânia Dinis
montažeri zvuka / Pedro Marinho, Rui Lima
producenti / Jorge Quintela, Tânia Dinis


O FILMU
Eksperimentalni film koproducentice i redateljice Tânie Dinis svojevrsni je filmski esej temeljen postupkom found footagea i nastao istraživačkim radom i prikupljanjem fotografija iz niza obiteljskih arhiva autorici nepoznatih ljudi. Autorica istražuje samu ideju filmske fotografije, s jedne strane s obzirom na vrijeme koje je proteklo od snimanja nekih fotografija, a s druge kroz vrijeme koje kao da ne prolazi. Kroz fotografije pred njezinom kamerom izviru sjećanja i uspomene koje funkcioniraju kao male narativne cjeline.

O AUTORICI
Rođena 1983. godine u gradu Vila Nova de Famalicão u okrugu Braga na sjeveru Portugala, Tânia Dinis je osim diplome iz područja suvremenih umjetničkih praksi na fakultetu u Portu stekla i diplomu teatrologinje. Od 2013. godine realizira kratke dokumentarne i eksperimentalne filmove (Não São Favas, São Feijocas, Arco de Velha), autorica je nekoliko zapaženih video instalacija (Linha, Teresa e Laura, Armindo e a Câmara Escura) a u sezoni 2017./18. u paru s Isabel Costom okušala se i kao kazališna redateljica postavljanjem komada Álbum de Família u sklopu festivala Gil Vicente u Casa de Memória u Guimarãesu. U svom djelovanju bavi se performansom, filmom, videom, fotografijom i instalacijom, a posljednjih godina posvećena je istraživanju filmskih i fotografskih arhiva njoj znanih ili nepoznatih obitelji, pri čemu od pronađenih filmskih isječaka i fotografija stvara nova umjetnička djela. Najviše ju zaokupljaju teme sjećanja i s njima povezanih slika, obiteljskih uspomena i albuma s naglaskom na ženske uspomene te prošlosti njoj poznatih ili neznanih obitelji.

Lijen / taghbaz

igrani, Iran, 2018.
boja, 120 min

redatelj / Shahram Asadzadeh
scenarist / Shahram Asadzadeh
snimatelj / Amir Maghouli
glumci / Mehdi Mahani, Nasim Adabi, Sara Khoeiniha, Nader Fallah, Shahed Ahmadlou, Bahar Arjmand, Afshin Sangchap
producent / Ali Yavar


O FILMU
Još do prije nekoliko godina 38-godišnji Sharokh bio je profesionalni glazbenik i pjevač, a onda je narkomanska ovisnost iz temelja izmijenila njegov život. Ne samo što mu je droga upropastila karijeru, nego Sharokh pati i od halucinacija te ozbiljnog poremećaja osobnosti, uslijed čega mu se prije godinu dana raspao brak sa suprugom Maryam, koju je upoznao još tijekom studija, a s kojom ima šestogodišnjeg sina Asala i koju je često tjelesno zlostavljao. Sharokhovo stanje izuzetno brine njegove stare prijatelje Majida i njegovu suprugu Parastoo, a zabrinuti su i Nahid te njezin zaručnik Farid koji su se sa Sharokhom i Maryam sprijateljili još za studentskih dana. Sharokh očajnički želi popraviti odnose s Maryam i djetetom, a prilika za to ukazat će mu se kada ona sastanak s njim dogovori u kući u kojoj su godinama zajedno živjeli.

O AUTORU
Scenarist i redatelj Shahram Asadzadeh rođen je 1978. u gradu Karaju, a danas živi i radi u Teheranu. Osim što je diplomirao filmsku režiju stekao je i obrazovanje iz područja animacije, a pohađao je i radionicu uglednoga iranskog producenta, scenarista i redatelja Masouda Kimiaija pri AZADFILM Institutu te radionicu cijenjenog antropologa, pisca i prevoditelja Nassera Fakouhija na temu antropologije u filmovima Stanleyja Kubricka. Film Supine njegov je drugi redateljski projekt, prethodno je režirao naslov Horses Insomnia, a kao scenarist je potpisao filmove Dismal i The Co-singer te kratkometražni naslov Puzzle. Direktor je marketinškog instituta Shahre e Noghrei, scenarist je osam epizoda popularnog stripa Ferdosi´s Shahnameh, urednik je u izdavačkoj kući Niloofar e Noghrei te koautor čitanih književnih serijala za djecu The Scholars´ Quotes i The Stars.

Nevidljiva ruka Adama Smitha / Nevidna roka Adama Smitha

igrani, Slovenija, 2017.
boja, 15 min

redatelj / Slobodan Maksimović
scenarist / Slobodan Maksimović
snimatelj / Almir Đikoli
glumci / Konstanze Dutzi, Makis Papadimitratos, Arnaud Humbert, Saša Pavlin Stošić, Francesco Borchi, Michael Baum
producenti / Lija Pogačnik, Vlado Bulajić


O FILMU
Negdje u Europi jedan Grk je dužan novac jednom Francuzu, koji je pak dužan Slovenki, a ona Talijanu koji novac duguje Grku. Njemica, međutim, nikomu nije dužna, ona samo želi miran život i bezbrižne snove, a jedan Britanac traži izlaz iz neugodne situacije u kojoj se zatekao. U planove i nevolje svih njih umiješat će se „nevidljiva ruka Adama Smitha“, što je izraz koji gospodarstvenici koriste kako bi opisali samoregulirajuću prirodu tržišta i cijeloga globalnog gospodarstva.

O AUTORU
Scenarist i redatelj Slobodan Maksimović rođen je 1975. u Sarajevu, a filmsku i televizijsku režiju diplomirao je na Akademiji za pozorište, radio, film i TV u Ljubljani. Njegov prvi studentski kratki igrani film 1/2 prikazan je u programu Tous Les Cinemas Du Monde 60. filmskog festivala u Cannesu, a taj je film, kao i studentski kratki igrani film AgapE, prikazan na više od trideset međunarodnih festivala na kojima su oba naslova osvojila 14 nagrada. Njegov je prvi dugometražni igrani film Hvala za Sunderland na 15. Festivalu slovenskog filma osvojio četiri nacionalne filmske nagrade Vesna (za najbolji film, glavnu i sporednu mušku ulogu te za montažu), a drugi mu je dugometražni film Nika proglašen najboljim omladinskim filmom na Motovunskom festivalu 2016.

Niz zečju rupu / Down the Rabbit Hole

igrani, SAD, 2017.
boja, 8 min

redateljica / Adia Ivey
scenaristica / Adia Ivey
snimateljica / Adia Ivey
glumice / Dionne Addai, Deja A. Ross, Brooke Hebert
producenti / David A. Holcombe, Angellic Ross


O FILMU
Humorna drama scenaristice i redateljice Adie Ivey koja potpisuje i filmsku fotografiju, prati dvije prijateljice od kojih jedna svojom težnjom za savršenstvom doslovce izluđuje drugu. Ona koja u svemu teži savršenstvu je Danielle, a ona koja mora podnositi njezina neostvariva i nemoguća očekivanja je Rachel. Stoga Rachel odluči svojoj najboljoj prijateljici Danielle dati još veći poticaj za stremljenje perfekcionizmu vjerujući da je to jedini način da sama ostane pribranom i staloženom.

O AUTORICI
Adia Ivey rođena je 1996., a trenutačno studira medije i film na sveučilištu University of Illinois u području Urbana-Champaign u središnjem Illinoisu koje čine gradovi Champaign, Urbana i Savoy. Želja joj je kreirati platformu na kojoj bi mladi filmaši poput nje u igranim i dokumentarnim filmovima obrađivali teme i pripovijedali priče s osloncem na socijalnu osviještenost te razumijevanje društvenih odnosa i procesa. Zbog toga studira i političke znanosti i sociologiju, jer se želi usavršiti i prikupiti što više znanja kako bi u filmovima ponudila zaokružene i činjenicama dobro potkrijepljene priče. No, svjesna je i toga da najviše novih znanja i iskustava stječe kroz rad s drugim ljudima, u suradnji s kojima razvija nove ideje, poglede i pristupe poslu, što u radu na filmu možda najviše voli. Film Down the Rabbit Hole njezino je debitantsko ostvarenje.

Odbacivanje uloge / Roleplay Renegade

igrani, SAD, 2018.
boja, 4 min 32 sec

redatelj / Christian Cashmir
scenarist / Christian Cashmir
snimatelj / Eric Coughlin
glumci / Danielle Gleason, Chris Plourde, Cameron Davis
producent / Christian Cashmir


O FILMU
Igrani film producenta, scenarista i redatelja Christiana Cashmira prikazuje zbivanja u nekom američkom gradu tijekom jedne večeri. Tada negdje u predgrađu u automobil koji vozi mlada djevojka najprije, vjerujući da je riječ o taksiju, uđe mladić odjeven kao policajac, a nedugo zatim i temperamentni rastafarijanac. Dok se među dvojicom muškaraca koji se međusobno ne poznaju zapodijeva neobičan dijalog, djevojka izgleda zbunjena mogućnošću da je u vozilo primila bjegunca iz zatvora o kojem pripovijeda rastafarijanac. Kada ona iznenada izvadi pištolj i obojici muškaraca zapovijedi da iziđu iz automobila, događaji će krenuti neočekivanim tijekom.

O AUTORU
Christian Cashmir rođen je u gradu Tampi na Floridi, gdje i danas živi i radi. Šef je producentske tvrtke Litewave Media, Inc. te suutemeljitelj tvrtke Litewave Studios, u okrilju kojih razvija i producira vlastite projekte. Njegove tvrtke produciraju igrane filmove, glazbene spotove, televizijske reklame i korporativne video-materijale, a iza njega su diploma stečena na Emerson Collegeu u Bostonu i 12 godina profesionalnog iskustva. Povremeno surađuje s agencijom Associated Press za koju je snimao posljedice djelovanja razornih uragana na Floridi te važne sportske događaje poput Superbowla održanog 2009. u Tampi, utrka IndyCar u St. Petersburgu na Floridi 2011. i 2012. te PGA turnira u golfu u Jacksonvilleu 2013. Nagrađivani je autor kratkih filmova (F, The Skyship Chronicles: Part 1, That´s How I Roll, Magazine Issues…) prikazivanih na festivalima u SAD-u i diljem svijeta, autor je dugometražnog igranog filma Jules Dongu Saves the World iz 2012., a kao drugi pomoćnik snimatelja bio je angažiran na biografskoj krimi-drami The Infiltrator Brada Furman. Trenutačno kao snimatelj i redatelj dovršava čak četiri projekta, tri kratka filma i TV-seriju BTS: The Web Series.

Plavo poput lavande / Lavender´s Blue

igrani, Ujedinjeno Kraljevstvo, 2018.
boja, 6 min

redateljica / Saranne Bensusan
scenaristice / Saranne Bensusan, Rachael Howard
snimateljica / Saranne Bensusan
glumice / Stine Olsen, Natalie Sloth Richter
producenti / Lawrence Mallinson, Saranne Bensusan


O FILMU
U svijetu budućnosti, godine 2160., u kojem je uslijed djelovanja ljudi došlo do velikih i trajnih promjena u klimi i okolini te je planet Zemlja ušao u novo geološko razdoblje antropocen, ljudi većinom žive pod zemljom, dok život na površini Zemlje zajedno s ljudima nadzire i umjetna inteligencija. Međutim, sredovječna Emilie uvjerena je da joj Gina, njezina osobna suradnica i predstavnica umjetne inteligencije, u posljednje vrijeme sve više laže te da preuzima kontrolu nad njom. Naime, Emilie zna da joj je sestra bila trudna i da je rodila sina, no njima dvoma izgubio se svaki trag, a Gina joj odbija dati bilo kakvu informaciju o sestri i njezinu djetetu. Da sve bude gore, Gina odbija puštati glazbu koju Emilie voli, tvrdeći da je ta glazba zabranjena, a njezin nadzor postaje sveobuhvatan…

O AUTORICI
Britanska producentica, scenaristica i redateljica Saranne Bensusan rođena je u gradu Bromleyju u grofoviji Kent u travnju 1974. Do preseljenja u London u svojim ranim dvadesetim godinama živjela je u Invernessu, u obitelji oca računalnog programera njemačkih korijena i majke spisateljice podrijetlom iz Škotske. Nakon uspješne karijere povjerenice za zdravstvenu i socijalnu skrb u Londonu, Saranne se filmom počela baviti 2014. Osobito ju intrigiraju filmska montaža i produkcija, a za svoj rad je na filmskim festivalima osvojila brojne nagrade i priznanja. Iz hobija se bavi fotografijom te uči strane jezike pa je tako u posljednje vrijeme posvećena učenju danskog i švedskog jezika, utjecaj čega je zamjetan i u njezinu filmu.

Pljačka / El atraco

igrani, Španjolska, 2017.
crno-bijeli, 10 min

redatelj / Alfonso Díaz
scenarist / Santiago Pajares
snimatelj / Luis Ángel Pérez AEC
glumci / Juanma Lara, Aitor Merino, Adrián López, Jesús Soria, Jesús Monroy, Julen Pérez, Maria Teresa Gavilán, Julio Arnau
producenti / Alfonso Díaz P.C., Jesús Soria P.C.


O FILMU
Humorna socijalna kriminalistička drama koproducenta i redatelja Alfonsa Díaza priča je o neobičnoj pljački jednog bara, točnije o dvije pljačke u koje krenu dvojica nepovezanih pljačkaša praktički istodobno. Jedan je pljačkaš nešto mlađi, drugi je stariji sredovječni muškarac, a pitanje je tko od njih ima prednost, onaj koji je u akciju krenuo nešto ranije ili onaj kojemu je novac potrebniji. Stariji pljačkaš je iskusniji, a mlađi je suvremeniji tip pljačkaša koji je uslijed gospodarske krize prisiljen u akcije kretati bez priprema i planova. No za sve postoji prvi put, a kada se s pištoljem u rukama upadne u bar i uzvikne „ruke uvis!”, za neke bi stvari moglo biti i prekasno.

O AUTORU
Alfonso Díaz rođen je 1983. u Madridu, a riječ je o filmašu koji od 2012. živi u provinciji Huelva na jugu Španjolske. Njegovi kratkometražni igrani i dokumentarni filmovi dosad su prikazani na više od 360 festivala u 40 država diljem svijeta, a na nacionalnim i međunarodnim filmskim festivalima osvojio je 35 nagrada. Najuspjelijim ostvarenjima svoje dosadašnje filmografije smatra igrane filmove The Story of David Leonard Sutton iz 2010., Pelirrojo/Negro iz 2011. koji je režirao u paru s Luisom Ángelom Pérezom, zatim Segundo A iz 2012., Cambio de Sentido iz 2014. te upravo film The Robbery, prethodno ovjenčan trideset i jednom nagradom na 26 festivala.

Pogledaj me / Look at Me

igrani, Indija, 2018.
boja, 10 min

redatelj / Prasad Cherkady
scenarist / Prasad Cherkady
snimatelj / Kabir Manav
glumci / Prasad Cherkady, Srujana Dasudi
producent / Kathegaaru


O FILMU
Egzistencijalna drama scenarista, redatelja i glavnog glumca Prasada Cherkadyja prikaz je ne sasvim uravnoteženog mladića koji psihologinji pripovijeda o svojim ambicijama, željama i planovima. Dok priča kako je nedavno zbog seksualnog uznemiravanja kolegice dobio otkaz u laboratoriju u kojemu je radio, mladić mašta o karijeri zvijezde reality-šoua. Iako je riječ o emocionalno nezreloj osobi nesposobnoj kontrolirati vlastite postupke, mladić vjeruje da bi mu upravo neobuzdana priroda mogla biti najvažnija u stjecanju popularnosti kao sudionika realityja. Dok joj on govori o budućem glamuroznom životu, psihologinja bilježi svoja zapažanja o njegovu stanju.

O AUTORU
Redatelj, scenarist i glumac Prasad Cherkady rođen je u indijskoj državi Karnataki. On je i kazališni glumac, član plesne skupine Yakshagana Learning iz Karnatake koja izvodi tradicionalni indijski ples Yakshaganu, pjevač i student hindustanske klasične, primarno vokalne glazbe, magistar prirodnih znanosti na Indian Institute of Science te čovjek koji posjeduje i naobrazbu psihološkog savjetnika. Posljednjih šest godina aktivno djeluje kao filmaš pri čemu teži biti potpuni autor, a prethodno je šesnaest godina djelovao u kazalištu te kao plesač Yakshagane. Sudjelovao je u mnogobrojnim glumačkim radionicama i teatarskim kolektivima u Indiji, rad u Theatreu Mitu u njujorškom Brooklynu omogućio mu je upoznavanje različitih teatarskih praksi, a kroz bavljenje plesom i glumom otkrio je vlastito tijelo kao najvredniji alat umjetničkog izričaja. Trenutačno u sklopu skupine Yakshagana Learning vodi radionice za glumce i plesače, a u okrilju skupine Yakshagana Singing za pjevače.

Puna glava radosti / Puna glava radosti

igrani, Crna Gora, 2018.
crno-bijeli, 18 min

redatelj / Branislav Milatović
scenaristi / Branislav Milatović, Ognjen Spahić
snimatelj / Lazar Radić
glumci / Slavko Štimac, Marko Baćović
producenti / Đorđe Vojvodić, Branislav Milatović


O FILMU
Tijekom jedne neobične psihijatrijske seanse, u razgovoru između naizgled nezainteresiranog psihoanalitičara i njegova pacijenta na vidjelo izlaze suptilni psihički problemi s kojima se pacijent, senzibilni individualist i emotivan čovjek, suočava u svakodnevnom životu, pokušavajući ostati odan svojim idejnim, estetskim i moralnim načelima. Pred pacijenta se postavljaju različite zamke suvremenog društva i egzistencije, a kroz odnos prema njima i borbu da ih prevlada, u kontekstu prividno idiličnih prizora iz egzistencija drugih ljudi, postupno se profilira njegov karakter.

O AUTORU
Crnogorski producent, scenarist i redatelj Branislav Milatović rođen je 1985. u tadašnjem Titogradu, današnjoj Podgorici, a na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju diplomirao je filmsku i televizijsku režiju. Već svojim prvim filmom Sve to iz 2012. sudjelovao je na više od 40 međunarodnih filmskih festivala, na kojima je osvojio niz nagrada i priznanja, od 18. Sarajevo Film Festivala i 10. Zagreb Film Festivala do 10. Mediterranean Short Film festival u Tangieru i 60. Festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu. Kao i film Sve to, i Puna glava radosti prilagodba je kratke priče crnogorskog književnika Ognjena Spahića iz istoimene zbirke objavljene 2014. Film je ove godine prethodno s uspjehom prikazan na Festival de Cine de Alicante u Španjolskoj, na Ljubljana Short Film Festivalu i na International Short Film Festival in Drama u Grčkoj. Branislav Milatović trenutačno radi na svom debitantskom dugometražnom projektu.

Quidnunc / Quidnunc

igrani, Cipar, 2018.
boja, 26 min

redatelj / Harry Ayiotis
scenarist / Harry Ayiotis
snimatelj / Stephan Metzner
glumci / Niovi Charalambous, Marios Mettis, Skevi Papamiltiadous
producent / Louis Patsias


O FILMU
Nakon što se okupa u hotelskom bazenu, mentalno nestabilna Melanie vrati se u sobu izolirana hotela odlučna počiniti samoubojstvo hicem iz pištolja koji nosi u torbici. Samoubojstvom želi utišati muški glas koji čuje u glavi, no u tome će ju omesti grub i pomalo agresivan muškarac koji je sustigne u liftu, a koji je smješten u sobi do njezine. Kada ubrzo shvati da u sobi s muškarcem boravi i mlada žena koju je on nemilosrdno svezao i koju agresivno ponižava, isprva neodlučna Melanie zaključit će da mora nekako pomoći nesretnoj djevojci i izbaviti je iz nevolje… Film je prethodno 2018. godine prikazan na 41. Greek Short Film Festivalu i na 6. International Short Film Festivalu na Cipru.

O AUTORU
Rođen i odrastao na Cipru, Harry Ayiotis se nakon stjecanja diplome pravnika na sveučilištu University of Southampton u Velikoj Britaniji preselio u New York gdje je iskustvo stjecao radom na neovisnoj filmskoj sceni, ponajviše kao asistent producenta i snimatelja. Kao samouki filmaš napisao je scenarije i prema njima režirao tri kratka filma, a zatim se okrenuo radu na televiziji. Godine 2017. s još dvojicom scenarista napisao je pilot epizodu serije The Midnight Shift, a taj je projekt na Sarajevo Film Festivalu iste godine osvojio The Best Series Concept HBO Award. Nedavno je u Berlinu završio postdiplomski studij razvoja televizijskih projekata, dok trenutačno s nekoliko europskih producentskih tvrtki radi na razvoju različitih TV-koncepata i projekata.

Rosie, Oh / Rosie, Oh

igrani, SAD, 2016.
boja, 9 min

redatelji / Andy Koeger, Apple Xenos
scenaristi / Apple Xenos, Andy Koeger
snimatelj / Jonathan Klepfer
glumci/ Maddie Dixon-Poirier, Heather Bender, Regina Curtain, Jimmie Cummings, Anthony Bryant, Raymond Ryan, Tracy Cummings, Lisa McKenna, Akil Fenn, Chad Roby
producent / Andy Koeger


O FILMU
Igrani film koji potpisuje scenarističko-redateljski dvojac Andy Koeger i Apple Xenos prati djevojčicu Amber koja jednog dana, izišavši iz školskog autobusa, u skromnoj četvrti u kojoj živi krene raznositi obavijest o nestanku svog psa, mužjaka imenom Rosie. Nakon što obiđe susjede, od mlađih Afroamerikanaca koji slušaju glazbu do žene s djetetom u kamperu, Amber uđe u trošnu i neurednu kuću susjede Angeline. Dok ona obilazi prostorije, od kuhinje u kojoj se na štednjaku kuha jelo do dnevne sobe s razbacanim bocama pića, kamera opisuje interijer kuće u kojoj će djevojčica naletjeti na neugodno iznenađenje.

O AUTORIMA
Andy Koeger rođen je 1994. u St. Louisu gdje je tijekom odrastanja otkrio svoju strast prema filmu. Nakon završene Chaminade College Preparatory School u Missouriju pohađao je studij filma i televizije na Savannah College of Art and Design, a danas živi i radi u Los Angelesu. U dosadašnjoj filmografiji osim TV oglasa za Super Bowl, u realizaciji kojeg je surađivao s dobitnicima Grammyja Alabama Shakes, izdvaja kratke filmove World Within, Flash Food, Tyler i Workout with Ken, prikazane na prestižnim festivalima na kojima je i nagrađivan. Režira i glazbene spotove i oglase, a neke od filmova režirao je u paru s drugim autorima. Primjerice, film Rosie, Oh režirao je u paru s Apple Xenos. Apple Xenos je odrasla u Miamiju, klasično je obrazovana umjetnica koja primarno djeluje u marketingu i u glazbenoj industriji, kao kreativna direktorica producentske tvrtke Bomb Shelter Records iz grada Savvanaha. Film Rosie, Oh njezin je debitantski projekt.

Santa Teresa / Santa Teresa

eksperimentalni, Italija, 2016.
boja – crno-bijeli, 12 min

redatelji / Emanuele Dainotti, Alessandro G. Capuzzi
scenarist / Emanuele Dainotti
snimatelji / Alessandro G. Capuzzi, Emanuele Dainotti
glumci / Marta Zito, Simone Rocca, Irene Gentili, Viral Unaesthetic
producenti / Emanuele Dainotti, Alessandro G. Capuzzi


O FILMU
Santa Teresa grad je u meksičkoj državi Chihuahui, mjesto s milijun i pol stanovnika koje je na zao glas dospjelo kao važno središte u trgovini drogom i kao sredina kojom vladaju nasilje i kriminal, a za što su odgovorni moćni narkokarteli. Santa Teresa je i grad u kojem je tijekom desetljeća od 1993. do 2003. zabilježeno čak tisuću neriješenih umorstava mladih žena. Pravo ime grada je Ciudad Juárez, a ime Santa Teresa dao mu je glasoviti čileanski književnik Roberto Bolaño u svom hvaljenom romanu 2666.

O AUTORIMA
Talijanski umjetnik i filmaš Emanuele Dainotti rođen je u Milanu 1987. Njegovi videoprojekti i videoinstalacije prikazivani su i nagrađivani na izložbama i festivalima diljem svijeta, od SAD-a (Filmideo) i Brazila (Museu de Arte Moderna do Rio de Janeiro), preko Italije (XIV Mostra internazionale del video d´autore Avvistamenti) i Finske (VAFT) do Kolumbije (Salón Internacional de la Luz), Grčke (Festival Miden) i Portugala (Fonlad). Alessandro G. Capuzzi 2007. počeo se baviti videomontažom, da bi ubrzo otkrio strast prema fotografiji i bavljenju filmom. Dvije je godine djelovao kao pomoćnik montažera, a onda je postao freelancer te tri godine kasnije suutemeljio tvrtku za proizvodnju digitalnih videosadržaja Sette Secondi Circa. U okrilju tvrtke počeo je snimati i reportaže, a tijekom godina ga je snimanje i fotografiranje odvelo diljem svijeta, od Italije i Irana do Južne Koreje i Japana, gdje je osim niza komercijalnih sadržaja snimio i igrani film Progetto Hebi. Među nagradama koje je osvojio su i COFFI Best short (2011.), Best short na 42nd Laceno D´Oro Film Festival (2016.), Best Experimental Short na Catone Film Festivalu (2017.) te Cartosplash Special Mention Experimental (2017.).

Spoj / Spoj

igrani, Hrvatska, 2017.
boja, 11 min 04 sec

redatelj / Neven Dužanec
scenarist / Neven Dužanec
snimatelj / Toma Zidić
glumci / Dinka Vuković, Josip Lukić, Damir Juričić, Tomislav Šoban
producent / KinoKlub Zagreb


O FILMU
Igrani film scenarista i redatelja Nevena Dužaneca prati mladu Zagrepčanku Melitu koja jednog adventskog zimskog predvečerja nekoga čeka na središnjem gradskom trgu, Trgu Bana Jelačića. Kada shvati da taj netko neće doći, ona razočarana pješice krene gradskim ulicama i trgovima, niz Ilicu te preko Cvjetnog trga stigne u Preradovićevu ulicu. Tijekom šetnje telefonski će razgovarati s majkom i prijateljicom, a iz tih će razgovora gledatelji naslutiti neke detalje iz njezina života.

O AUTORU
Neven Dužanec rođen je 1974. u Zagrebu. U rodnom je gradu 2000. na Filozofskom fakultetu diplomirao anglistiku i filozofiju. Od 2001. član je KinoKluba Zagreb u kojem je završio početničku radionicu koju su vodili Ognjen Sviličić, pokojni Vedran Šamanović i Staša Čelan. U sklopu KinoKluba Zagreb pohađao je i naprednu radionicu filmskog scenarija pod vodstvom Jasne Žmak te dvije radionice kratkometražnog igranog filma koje su vodili Zvonimir Jurić i Hana Jušić. U sklopu tih radionica realizirao je kratkometražne filmove Prvi put i S Darkom, od kojih je prvi, među ostalim, prikazan i u programu kratkog filma na Pulskom filmskom festivalu, a drugi na Danima hrvatskog filma. Na Zagreb Film Festivalu 2013. sudjelovao je na scenarističkoj radionici Palunko 1.1, u sklopu koje je njegov scenarij za kratki film Nedjeljni program izabran kao najbolji. Prema tom scenariju snimio je i film koji je 2014. prikazan u programu Kockice Zagreb Film Festivala, a sljedeće godine na Danima hrvatskog filma, Kratkoj Puli te na još nekoliko hrvatskih i inozemnih festivala.

Svadba / The Wedding Party

igrani, SAD, 2016.
boja, 112 min

redatelj / Thane Economou
scenarist / Thane Economou
snimatelj / William Kamp III
glumci / Blake Lee, Allison Paige, Meg Cionni, Joel Johnstone, Moses Storm, Ziah Colón, James Lentzsch, Brian Thomas Smith, Kat Palardy, Molly Burnett, Michael Adler, Deniz Akdeniz, Arturo del Puerto, Pamela Dunlap, Eric Ekstrand
producenti / Matthew Patrick Braun, Alex Engemann, David Franklin, Lauren Harper, Ryan Hawkins, Anthony Hays, William Kamp III, James Lentzsch


O FILMU
Romantična ansambl komedija scenarista i redatelja Thanea Economoua priča je o zbivanjima tijekom vjenčanja mladog Paula i njegove voljene Margene. Na svadbu stižu stari prijatelji mladenaca, od Jima kojega je nedavno ostavila djevojka i koji će na zabavi ponovno vidjeti svoju srednjoškolsku ljubav Alex, preko mladenkine kume Grete koju će iz stroja izbaciti pretjerana uporaba Xanaxa, do Paulova ne baš inteligentnog brata i vjenčanog kuma Colta, pomalo neurotične Bethanie te laganju sklonog Skylera. Dok zbivanja na svadbi sve više izmiču nadzoru, što pokušavaju spriječiti Jim i Alex, Jim žali što Paul nije njega umjesto Colta izabrao za kuma te shvaća da je još uvijek zaljubljen u Alex. Skyler se već pomalo gubi u uvijek novim i drugačijim pričama, a Bethanie mašta upravo o njemu jer ga smatra savršenim muškarcem – za sebe.

O AUTORU
Grčkog podrijetla Thane Economou je scenarist, redatelj, producent i povremeno glumac koji živi i radi u Los Angelesu. Kao scenarist i redatelj dosad je potpisao pet kratkih filmova dominantno humorno-romantičnog predznaka (The Roommate from Hell, Quentin and Lisa… at the Grocery Store, The Halloween Costume, The Great Break-Up Contest, First Date from Hell), kratki dokumentarac A Subtle Variation i zapaženu humorističnu seriju School and Board. Kao producent osim vlastitih projekata producira i kratkometražne naslove svog prijatelja Briana Williama Pachingera, a kao glumac je osim u svom filmu The Roommate from Hell nastupio i u horor-komediji The Horror of Barnes Folly Jonathana Racha. Romantična ansambl komedija The Wedding Party njegov je dugometražni prvijenac u kojem je objedinio i intenzivirao svoje dotadašnje interese za romantičnu tematiku sagledanu iz humorno-empatičnih perspektiva, fokusirajući se na samu ceremoniju svadbenog slavlja, karaktere njegovih sudionika i različite nezgode koje se mogu dogoditi.

Swêdi / Swêdi

igrani, Švedska, 2018.
boja, 5 min

redateljica / Silvia Sosi Chamoun
scenaristica / Silvia Sosi Chamoun
snimatelj / Richard Götze
glumci / Begonia Randhav, Victoria Dyrstad, Victoria Chamoun, Maja Engvall
producenti / Silvia Sosi Chamoun, Richard Götze


O FILMU
Igrani film koproducentice, scenaristice i redateljice Silvije Sosi Chamoun priča je o mladoj ženi koja u jednoj trgovini pokušava kupiti uloške za mjesečnicu, no susreće se s neljubaznom te sve neugodnijom i agresivnijom prodavačicom koja je ne želi pustiti samo tako.

O AUTORICI
Silvia Sosi Chamoun rođena je 1989., a filmom se kao autorica i predavačica bavi od 2014. Njezin prethodni film, drama Princesspojken iz 2016., s uspjehom je prikazan na nizu nacionalnih i međunarodnih festivala te je na Ann Arbor Film Festivalu 2017. osvojio Posebnu nagradu žirija a na Cleveland International Film Festivalu iste godine nagradu za najbolji kratki film LGBT tematike. Swêdi je treći kratkometražni igrani film Silvije Sosi Chamoun. Godine 2017. realizirala je i četverominutni film Rabbi na Sveriges Kortfilmsfestivalu ove godine ovjenčan Počasnom nagradom za iskazanu autorsku individualnost, a 2016. je kao asistentica produkcije sudjelovala u radu na popularnoj švedskoj humorističnoj seriji Full Patte.

Tehnička stanka / Technical Break

igrani, Ukrajina, 2017.
boja, 29 min

redatelj / Philip Sotnychenko
scenarist / Philip Sotnychenko
snimatelj / Yarema Malashchuk
glumci / Nina Tararuieva, Serhyi Gornyi
producentica / Valeria Sochyvets


O FILMU
Socijalna drama bilježi zbivanja tijekom polusatne stanke na poslu mlade blagajnice u jednom ukrajinskom supermarketu. Kroz nepunih pola sata, djevojka koja od ostalih skriva svoju trudnoću uspije iz trgovine u kojoj radi ukrasti nekoliko artikala te iste prodati na nedalekoj tržnici. No, prije povratka na radno mjesto neočekivano će se suočiti s naglim promjenama i gubitkom nade u svoje priželjkivano sretno majčinstvo.

O AUTORU
Philip Sotnychenko rođen je 1989. u Kijevu, u obitelji poznatih ukrajinskih filmaša. Godine 2016. diplomirao je filmsku kritiku i režiju na sveučilištu National Karpenko-Kary Theatre, Film and TV University u Kijevu, a godinu ranije suutemeljio je nevladinu udrugu CUC (Contemporary Ukrainian Cinema), koja se bavi suvremenim ukrajinskim filmom. Djeluje i kao programski direktor nacionalnoga natjecateljskog programa na festivalu modernih umjetnosti GOGOLFEST. Technical Break njegov je četvrti kratkometražni film, realiziran nakon naslova Hug (2013.), Son (2015.) i Nail (2016.), a trenutačno radi na filmu Christmas Stories, čija se premijera očekuje 2019.

Težak izbor / Сложный выбор

igrani, Rusija, 2017.
boja, 2 min

redateljica / Maria Onipkina
scenaristica / Maria Onipkina
snimatelj / Ruslan Bagirov
glumci / Sergey Korshunov, Viktoryia Elis
producentica / Maria Onipkina


O FILMU
Kada ga odmah po ulasku u stan dočeka glas brbljave Natashe, mlade žene koja ga iz druge prostorije zaspe podacima o zanimljivom sajtu koji je pronašla i izboru boja koje se nude za jedan proizvod, mladi Sergey pomalo nervozno pristavi kavu za sebe i sustanarku. A kada se počne otresati na, čini se, neurotičnu sugovornicu, Sergey će ulaskom u njezinu prostoriju zajedno s gledateljima shvatiti da je to sasvim neumjesno i pogrešno…

O AUTORICI
Maria Onipkina rođena je u Moskvi 1984. Filmom se bavi od 2016. kada je volontirala pri Russian Stroke Fund ORBI-iju u Južnom Uralu. U sklopu tog Fonda producirala je #Chewithoutastroke, dokumentarni projekt s četiri priče o ljudima koji su pretrpjeli moždani udar koji je postao službeni video Fonda te osvojio niz nagrada na filmskim festivalima u Rusiji i diljem svijeta. Od travnja 2017. kustosica je International Short Film Festivala “Chelkinofest” u Čeljabinsku, a u međuvremenu je utemeljila i prvu udrugu filmaša Južnog Urala pod nazivom #Chelkinoart u sklopu koje je okupila više od 70 mladih filmskih stvaralaca. U lipnju 2017. stekla je diplomu iz filmske produkcije na Chelyabinsk State Institute of Culture and Arts, a u prosincu iste godine kao kompletna autorica realizirala je svoj prvi film Hard Choice, koji se prikazuje na ovogodišnjem OTFF-u.

Tišina / Silencio

igrani, Argentina, 2016.
boja, 7 min 30 sec

redatelj / Franco Ariel Malizia
scenarist / Franco Ariel Malizia
snimateljica / Fiorina Dutto-Carossia
glumci / Claudia Gütierrez, Federico Visca
producentica / Sofía Haldemann


O FILMU
Igrani film scenarista i redatelja Franca Ariela Malizije odigrava se u domu mlade žene i njezina partnera jednog jutra. Nakon što se probudi, ona se lijeno rastegne po krevetu, polako ustane i pristupi komodi iz čije ladice izvuče jednu kutiju. Iz nje izvadi opravu novorođenčeta te je stane nježno razgledavati, dok u sobu s poslužavnikom u rukama ulazi njen partner. Dok se u njezinim očima naslućuju suze, on joj prilazi i grleći je tješi te zagrljeni sjedaju na krevet…

O AUTORU
Franco Ariel Malizia svoju je ljubav prema filmu otkrio u ranoj životnoj dobi te joj se odlučio posvetiti u cijelosti. Student je audiovizualnog dizajna i produkcije na Nacionalnom sveučilištu Villa María u rodnoj Argentini, a od 2016. kontinuirano djeluje kao producent i redatelj igranih (Silencio, Virginia, Renata), dokumentarnih (The silence between my wings) i eksperimentalnih kratkih filmova (La révolution bleue). Od 2017. polje se njegova producentskog djelovanja širi te počinje producirati i kratke animirane filmove kakvi su Burned, Do Re Mi i Between two worlds na čijoj realizaciji upravo radi.

Uspon / Aufstieg

eksperimentalni, Austrija – Mađarska, 2016.
boja, 3 min 11 sec

redatelj / Eginhartz Kanter
scenarist / Eginhartz Kanter
snimatelj / Eginhartz Kanter
producent / Eginhartz Kanter


O FILMU
Eksperimentalni film koji Eginhartz Kanter potpisuje kao kompletan autor prikazuje izraženi kontrast masivne estetike velikoga stambenog bloka i – poetičnosti prirode koja ga okružuje. Suživot prirode i arhitekture prekinut će nekoliko balona koji će se početi dizati prema nebu te za sobom ostavljati zagonetan trag.

O AUTORU
Eginhartz Kanter rođen je 1984. u Njemačkoj, a danas živi i radi u Linzu i Beču. On je fotograf, autor mnogobrojnih instalacija i eksperimentalnih videa koji u svom umjetničkom djelovanju koristi različite materijale i okolnosti. Primjerice, u radu paper movements 2, koji naziva kinetičkom papirnatom instalacijom, papirom obložene površine oživljava strujom vjetra koju stvaraju prolazeći vlakovi. Od 2009. bavi se eksperimentalnim dizajnom, a od 2012. izraženo su polje njegova zanimanja kulturalni studiji. Film Aufstieg prikazan je na nizu festivala i revija, od Crossing Europe u Linzu 2017. preko Der neue Heimatfilm u austrijskom Freistadtu te WOW India u Calcutti iste godine, do Architektur Film Sommer u Beču i WOW USA u Los Angelesu ove godine.

Vulkan – Meditacije 0 / Volcan / Meditations 0

eksperimentalni, Argentina, 2017.
boja, 6 min

redatelj / Pablo Radice
scenarist / Pablo Radice
snimatelj / Dario Dantiochia
montažerka / Daniela Horovitz
producent / Diego Kompel


O FILMU
Eksperimentalni film scenarista i redatelja Pabla Radicea želi gledatelja uvući u neizmjerno velike pustinjske krajobraze te ga dovesti u harmoniju s njima. Film nudi mogućnost odmaka i odmora od današnjega dinamičnog vremena, a kroz njegovu meditativnost i kroz zvukove onoga što gledatelj promatra opisuje se temporalnost u kruženju prirodnih ritmova i procesa u prostoru koji kamera opisuje.

O AUTORU
Argentinac Pablo Radice studirao je fotografiju i dizajn zvuka na Sveučilištu u Buenos Airesu gdje je također radio u Audiovisual Media Experimentation Centru te na organizaciji filmskih setova. Djeluje u medijima fotografije, videa, zvučnih i vizualnih instalacija, a njegovo debitantsko ostvarenje, videodokumentarac Twins iz 2016. osvojio je nominaciju za Student Academy Awards. Njegov zasad posljednji film, također kratki dokumentarac The End of Eternity iz 2018., prikazan je na više nacionalnih i međunarodnih festivala, primjerice na 36. VGIK na Gerasimov Institute of Cinematography u Moskvi gdje je osvojio Special Jury Prize, dok je na 106. National Salon of the Arts u Palais de Glace ovjenčan priznanjem u kategoriji instalacija i alternativnih medija. Svoja je djela izlagao na izložbama u zemlji i inozemstvu, primjerice u Recoleta Cultural Centeru u Buenos Airesu i u Institute of Modern Art u Valenciji. Godine 2017. izabran je kao direktor Berlinale Talentsa BA, a iste je godine kao član žirija sudjelovao na jednom od CIBA CILECT International Festivals u Argentini te na također argentinskom FADU Design Biennial.

ONE TAKE IN SPACE - MURIEL MONTINI
MURIEL MONTINI – ILI SAMOĆA U JEDNOM KADRU
piše / Diana Nenadić

U internetskim biografijama Muriel Montini o toj francuskoj umjetnici moguće je naći samo dva podatka: studirala je film i živi u Parizu. Samozatajna Muriel, čiji filmovi dvadesetak godina obilaze ugledne galerije i kina diljem svijeta, ništa drugo ne otkriva o sebi, jer sve što želi reći nalazi se u njezinim videozapisima. Reklo bi se na prvi pogled da ni to nije tako mnogo, jer osim očiglednog zaobilaženja montažnog reza, njima prevladavaju jedna tema ̶̶ intima, i jedan osjećaj – samoća.

„Kada sam imala sedam godina, htjela sam napisati priču o drvu izgubljenom u šumi“, pripovijeda tako ženski glas u Budućoj prošlosti (Future anterior, 2007), svojevrsnom autoportretu autorice, koji se kao jeka probija iz mraka kroz zrnati raster slike i klapanje atonalne glazbe. Dok se rečenica ponavlja, a žensko lice okrupnjavajući u nizu stop-fotografija dobiva prepoznatljivije crte, teško je ne prihvatiti sugestiju filma kako je „izgubljeno drvo“ naraslo i sada je tu pred nama; prošlost kao da je uistinu dobila svoj „odrasli“ odraz u budućnosti.

Desetak godina poslije, Montini još jednom, i opet dokazujući da je manje uvijek više, postavlja zrcalo u jednom kadru u Kraljici srca (2018), no ovaj put između sebe i zaštitničke muze „pjesnika samoće“ Leonarda Cohena. Pojavljujući se u valovima uz sliku koja mijenja brzine u talijanskoj izvedbi Fabrizija De Andrèa, Cohenova Suzanne u majčinski pogled autorice, fiksiran na dvoje njezine djece, upisuje značenja koja ne pripadaju samo jednom trenutku njihove nijeme komunikacije u šumarku uz rijeku, provocirane prisutnošću kamere.

U sljedećem filmu Noć, zvijezde Montini će se pronaći u rečenicama austrijske spisateljice Ingeborg Bachmann, kako bi neobičnim kontrapunktom slike – noćne gradske vedute i ženskog voice-overa, prilično bezličan život prožela čeznutljivom i poetičnom smrću. I najduži njezin film Prije ili kasnije svi ćemo otputovati u Italiju (2010) sličnim dijalogom svjetova u jednom kadru ̶ onog stvarnog (fizičkog) i onog fikcionalnog (romansiranog filmom), deklarira sumnju autorice u mogućnost intimnog ispunjenja onkraj samoće. Toj sublimacijskoj zadaći poslužila je i zvučna pista posuđena iz Rossellinijeva Putovanja u Italiju (Viaggio in Italia, 1954), dodana dugim vožnjama kamere po crti dodira zemaljskih „predmeta“ i oblačnog nebosklona, sugerirajući dijalogom dvoje otuđenih supružnika – Georga Sandersa i Ingrid Bergman, ono što se „prije ili kasnije“ treba dogoditi svima. U ovom i drugim filmovima Muriel Montini dogodio se i rossellinijevski sraz kretanja i mirovanja, koji njezinim kontemplativnim putovanjima u jednom kadru daje poseban ritam i mekoću.



O AUTORICI

Francuska filmašica Muriel Montini svoje radove potpisuje kao kompletna autorica, a riječ je o umjetnici koja je pohađala studij filma. Živi i radi u Parizu, dok u području sedme umjetnosti kontinuirano stvara od 2000. godine. Tijekom protekla nepuna dva desetljeća filmovi su joj prikazivani na mnogobrojnim prestižnim festivalima u svijetu (Hamburg International Short Film Festival, FID de Marseille, Rencontres Paris–Berlin, European Media Art Festival Osnabrueck, Festival de films underground de Montréal, Anthology Film Archives New York…) te u okviru niza samostalnih i skupnih izložbi u cijenjenim ustanovama diljem svijeta, od Musée du Jeu de Paume u Parizu i BROKEN HILL REGIONAL ART GALLERY u Australiji, preko Anthology Film Archives u New Yorku i Galeria Interdyscyplinarna MCK u Poljskoj do ImagesPassages u Annecyju i Gallery WELTRAUM u sklopu Underdox Festivala u Münchenu. Među nagradama koje je osvojila izdvaja se 3ème prix vidéo expérimentale na 8. Strange Screen Festivalu u Solunu 2009. Trenutačno, kao i uvijek, radi na više različitih i umjetnički međusobno raznorodnih projekata. .

Noć, zvijezde / Une nuit, des étoiles

eksperimentalni video-art / Francuska, 2017 / boja / 6 min.

redateljica / Muriel Montini
scenaristica / Muriel Montini
snimateljica / Muriel Montini
producentica / Muriel Montini

O FILMU

Postoji vrijeme smrti i vrijeme života, vrijeme umirućih i vrijeme živih. Ponekad se mrtvi vraćaju da bi ispripovijedali svoje priče i da bi žive podsjetili na to da su također smrtnici. Svjetovi mrtvih i svjetovi živih tada se sudaraju te se glasovi pokojnika prisjećaju trenutaka svoga umiranja. Ženski glas koji gledatelje vodi kroz film prisjeća se večeri u kojoj je ta žena preminula, proljetne večeri u kojoj je puhao snažan vjetar, u kojoj je njezin sin svirao violinu, a kći je pokušavala bezuspješno dozvati. Te je večeri žena pomislila da je Bog mrtav.

Kraljica srca / Dame de coeur

eksperimentalni dokumentarac / Francuska 2018. / boja / 8 min 10 sec

redateljica / Muriel Montini
scenaristica / Muriel Montini
snimateljica / Muriel Montini
sudionici / Muriel Montini
producentica / Muriel Montini

O FILMU

Eksperimentalni dokumentarac autorice Muriel Montini prikazuje njezino dvoje djece, starijeg sina i mlađu kćer dok se jednog sunčanog dana igraju u šumarku pored rijeke. Dok u podlozi odzvanja pjesma Suzanne Léonarda Cohena u izvedbi Fabrizia De Andrèa, djeca su svjesna da ih se snima, a njihovi su pokreti usporeni.

Buduća prošlost / Instants d´après

eksperimentalni / Francuska, 2018. / boja / 6 min


redateljica / Muriel Montini
scenaristica / Muriel Montini
snimateljica / Muriel Montini
producentica / Muriel Montini

O FILMU

U eksperimentalnom filmu autorice Muriel Montini ženski se glas prisjeća jedne zgode iz vremena kada je ta žena imala sedam godina. Jednog popodneva, nakon što su je roditelji podučili kako se tipka na pisaćem stroju, djevojčica je odlučila napisati priču o drvetu izgubljenom u šumi. Kada je otac pročitao njezinu priču, a ona mu rekla da jednog dana želi biti spisateljicom, otac joj je odgovorio komentarom da prije pisanja romana najprije mora naučiti – abecedu.

Prije ili kasnije svi ćemo otputovati u Italiju / Un jour ou l’autre nous partons tous en voyage en Italie

igrani esej / Francuska, 2010. / boja / 53 min

redateljica / Muriel Montini
scenaristica / Muriel Montini
snimateljica / Muriel Montini
producentica / Muriel Montini

O FILMU

Igrani esej autorice Muriel Montini predstavlja svojevrsni autoričin „san na javi” nadahnut glasovitom romantičnom dramom Putovanje u Italiju (tal. Viaggio in Italia) Roberta Rossellinija iz 1954. Riječ je o prvom dijelu autoričina dvodijelnog projekta u cijelosti realiziranog iste 2010. U filmu autorica kamerom iz autobusa u pokretu snima okolnu prirodu, drveće, dijelove kuća i oblake koji plove nebom, dok u zvučnoj podlozi slušamo glazbu i dijaloge iz Rossellinijeva remek-djela. Pritom tu glazbu i dijaloge prate različiti podnaslovi, dijelom oni koji se kreću slijeva nadesno. U titlovima su sadržani isječci dijaloga iz filmova Noć (tal. La notte) Michelangela Antonionija, Lica (eng. Faces) Johna Cassavetesa i Prezir (fra. Le mépris) Jeana-Luca Godarda. U sekvencama, pak, u kojima se autobus zaustavi, podnaslovi se puni pravopisnih grešaka „proizvoljno” pojavljuju na ekranu te nestaju s njega, a dijelom se pojavljuju i podnaslovi koji bi mogli predstavljati nekovrsne „suvenire” koje s putovanja nosi osoba koja putuje.

ONE TAKE IN LOVE


Pogreška boga Erosa / Error of Eros

igrani / Nizozemska, 2018. / boja / 11 min 15 sec

redateljica / Luciënne Venner
scenaristica / Luciënne Venner
snimatelj / Tijn Sikken
glumci / Eva Bartels, Martijn Crins, Revé Terborg, Luciënne Venner
producenti / Luciënne Venner, Hidde Schröder, Benten Wijnen

O FILMU

Romantična drama s elementima fantastike koproducentice, scenaristice, redateljice i glumice Luciënne Venner prikazuje život mladog para na izoliranom imanju, u trenucima dok se njoj ukazuje demon u liku privlačne mlade tamnopute žene koja će u protagonistici probuditi pritajene erotske želje. Njezin prvotni strah postupno će ustupiti mjesto požudi, da bi ubrzo prihvatila mogućnost da demon predstavlja tamnu stranu njezinih čežnja i želja u odnosu prema partneru Frensu.

O AUTORICI

Nizozemska filmašica Luciënne Venner rođena je 1989., a riječ je o scenaristici, redateljici, glumici i glazbenici koja, prema vlastitim riječima, u svoj rad uvijek unosi zamjetne doze osobnosti, intuitivnosti i poetičnosti. Najčešće realizira filmove snimljene u jednom kadru i preferira snimanja na 16 mm vrpci. Kao važne teme u svojim filmovima, baš kao i u svojim glumačkim interpretacijama, izdvaja čežnju, erotiku i osobne preobrazbe. U paru sa scenografom i glazbenikom Jeroenom Echterom utemeljila je trip hop band Contravox, s kojim nastupa. Njezina su djela prikazivana i izlagana na mnogobrojnim festivalima i u umjetničkim prostorima (EYE Film Museum, FOAM, Moscow Biennale of Contemporary Art, Rotterdam Art Week, Arti et Amicitiae, Kassel Film & Documentary Festival, Nederlands Film Festival i dr.). Error of Eros njezin je četvrti film, nakon kratkiša One at a Time (2015.), Escape from Eden (2016.) i A Ride to Moresent (2017.).

Izračunati površinu trokuta / Formule de calcul pentru aria triunghiului

igrani / Rumunjska, 2018. / boja / 3 min 12 sec

redatelji / Ignacio F. Rodó, Klea Marković
scenaristi / Ignacio F. Rodó, Klea Marković
snimatelji / Joan Marc Escudero, Stefan Ivančić
glumci / Mirjana Marković, Graham Roberts
producenti / Ignacio F. Rodó, Klea Marković

O FILMU

Drama snimateljice, scenaristice i redateljice Andreeje Dobre odigrava se u jednom stanu u sumrak, a prikazuje potencijalni ljubavni trokut: jednu djevojku koja se u sobi odijeva, jednog muškarca koji u kupaonici pere zube te još jednog muškarca čiji dolazak očito nije očekivan ni ugodan uz nešto prtljage koju on pakira u kofer. Film je prethodno prikazan na UNATC Graduates' Gala u Bukureštu u svibnju 2018., na Balkan Film & Food Festivalu u albanskom Pogradecu u srpnju 2018. te na Krajina Film Festivalu u Cazinu u listopadu 2018.

O AUTORICI

Rumunjska filmašica Andreea Dobre rođena je 1990. u Bukureštu gdje i danas živi i radi. Nakon završene srednje škole nekoliko je godina provela putujući Europom kao filmska novinarka te obilazeći filmske festivale, sve dok se nije odlučila i sama okušati u poslu iza kamere. Danas je neovisna filmašica koja se bavi i fotografijom, ilustracijom te grafičkim dizajnom, a njezin autorski opus zasad broji osam naslova, od snimateljskog prvijenca, glazbenog spota Enjoy the Silence iz 2013., preko redateljskog debija s kratkim eksperimentalnim filmom Mic tratat despre zeul-corp iz 2014. te kratkometražnih igranih i eksperimentalnih filmova An Accumulation of Stimuli, Duşmanul, Slowburn i Insectar, do dugometražnog filma Sarajevo Songs of Woe redatelja Freda Kelemena iz 2016. u kojem je sudjelovala kao snimateljica scena u hotelskom interijeru.

Dosje / The Dossier

igrani / Južnoafrička Republika, 2016. / color / 16 min 28 sec

redatelj / Fanyana Hlabangane
scenarist / Fanyana Hlabangane
snimatelj / Lebo ´Manolo´ Moabi
glumci / Abena Ayivor, Lebogang Motaung
producenti / Sifiso Khanyile, Karabo Lediga, Fanyana Hlabangane

O FILMU

Drama koproducenta, scenarista i redatelja Fanyane Hlabanganea prikazuje tajni sastanak dvoje ljudi jedne večeri na brežuljku iznad grada. Ona je nezadovoljna i razočarana agentica državne tajne službe koja u automobilu čeka njega, visokorangiranog vladina dužnosnika kojemu bi trebala uručiti zagonetni dosje. No, ona je i njegova nekadašnja ljubavnica koja ga još uvijek voli, a on je grub i arogantan čovjek koji njoj tvrdi da mu više nije stalo do nje, jer voli svoju suprugu i sinove. Također, ona posjeduje i određene po njega kompromitirajuće materijale, kojih bi se on mogao domoći uporabom sile koja mu stoji na raspolaganju.

O AUTORU

Južnoafrički filmaš Fanyana Hlabangane diplomirao je na trogodišnjem studiju filmske režije na sveučilištu Cape Peninsula University of Technology u Cape Towneu, a nakon što je iskustvo neko vrijeme stjecao kao istraživač u jednoj marketinškoj tvrtki odlučio se okušati kao filmski autor. Godinama djeluje u okrilju južnoafričke producentske tvrtke Special Assignment iz Johannesburga, a nakon kratkog filma BlueTouch Abyss iz 2011. koji potpisuje kao scenarist i redatelj, realizirao je TV-filmove Matilda in Law (2014.) i Blowing in the Wind (2015.). Trenutačno radi kao scenarist mnogobrojnih južnoafričkih TV emisija i serija, među kojima izdvaja dnevnu emisiju Isidingo na postaji SABC te seriju Shuga na postaji MTV.

Ljubav / Love

igrani / Francuska, 2016. / boja / 6 min 19 sec

redateljica / Sophie Chamoux
scenaristica / Sophie Chamoux
snimateljica / Sophie Chamoux
glumci / Stéphanette Martelet, Guillaume Vanhille
producentica / Sophie Chamoux

O FILMU

Drama koju Sophie Chamoux potpisuje kao kompletna autorica ukratko opisuje jedan ljubavni odnos, sa svim njegovim vrlinama i manama. Muškarac koji je izvan kadra i kojem vidimo samo ruke djevojci u kadru izjavljuje ljubav, isprva bezgraničnu i bezuvjetnu, no koja ubrzo počinje pokazivati i svoje tamnije strane. Sve do manipulacije, psihološkog nasilja i sadizma, koji pak ponekad mogu biti praćeni najljepšim riječima i najdubljim emocijama.

O AUTORICI

Rođena kao Sophie Isabelle Chamoux, francuska dominantno glumica, ali i redateljica, scenaristica, filmska i televizijska šminkerica te u posljednje vrijeme i montažerka, Sophie Chamoux u glumu se zaljubila još u djetinjstvu kroz česte odlaske u kazalište. Kasnije je kao školovana glumica polje svog djelovanja najprije proširila kroz performativne umjetnosti te kroz klasični teatar. Godine 2004. utemeljila je kazališnu skupinu The Company of the Absurd u okrilju koje je često postavljala drame Eugènea Ionescoa. Uskoro ju je privukao i film, a dosad se kao filmska glumica okušala u svim žanrovima, od komedije preko apsurda i farse do tragedije. Za sebe tvrdi da lako prelazi granice, osobito one karaktera koje izgrađuje i kao glumica, i kao scenaristica, i kao redateljica, a radeći na filmu dosad je među ostalim surađivala s redateljima Olivierom Marchalom, Alexanderom Villeretom, Jean-Marcom Brondolom i Kim Chapiron.

Program amore / Program amore

igrani / SAD, 2018. boja / 10 min

redatelj / Nobuhiro Futaki
scenarist / Nobuhiro Futaki
snimatelj / Anna Yon
glumci / Ken Saito, Satori Fukuzumi
producent / Nobuhiro Futaki

O FILMU

Drama producenta, scenarista i redatelja Nobuhiroa Futakija priča je o muškarcu i mladoj ženi koji tragaju za ljubavlju. Dok ona pripravlja večeru, on se vraća doma s posla, a nakon zagrljaja dobrodošlice on očito iscrpljen i potišten odlazi u dnevnu sobu, sjeda za stol te uz limenku piva počinje gledati TV program. No, onda on odjednom ustane, dođe u kuhinju i nju bez riječi ošamari, nakon čega se slika njihova odnosa počne usložnjavati i kretati u posve neočekivanom smjeru.

O AUTORU

Nabuhiro Futaki rođen je u Japanu, a danas živi u SAD-u gdje je 2016. počeo stjecati filmsko obrazovanje upisavši studij filmske produkcije na Brooklyn Collegeu. Kratkometražni film program amore njegovo je debitantsko ostvarenje koje svoje premijerno prikazivanje doživljava upravo na ovogodišnjem One Take Film Festivalu u Zagrebu.

Prekid / The Breakup

igrani / SAD, 2017. / crno-bijeli / 4 min 50 sec

redateljica / Mina Hoffman
scenaristica / Caroline Rose Duessel
snimatelj / Taylor Dolniak
glumci / Gabe Reed, Brtidget Murphy
producentica / Kaitlin Nash

O FILMU

Romantična komedija scenaristice Caroline Rose Duessel i redateljice Mine Hoffman odigrava se u stanu mladog para koji se upravo vratio iz kina. Dok mladić smatra da je to bio savršen spoj jer su gledali atraktivan akcijski film, djevojci se on nije nimalo svidio, baš kao ni mladićevo ponašanje tijekom projekcije. Djevojčino nezadovoljstvo sve je veće, a svjedok svađe koja sluti na prekid veze jest njezin kućni ljubimac – psić.

O AUTORICI

Mina Hoffman pripovjedačica je i redateljica koja živi i radi u Pittsburghu. Diplomirala je filmsku produkciju i režiju na sveučilištu Point Park University, a zahvaljujući razumijevanju i požrtvovnosti svojih roditelja filmom se bavi još od svoje jedanaeste godine. No, dok je u toj dobi „režirala” dogodovštine svoje sestre i igračaka u dnevnoj sobi, danas režira neusporedivo ambicioznije i zanimljivije priče. Njezin kratkometražni redateljski prvijenac Soup or Salad iz 2016. na festivalu neovisnog filma Indie Oaks Film Festival osvojio je nagrade za najbolji film i najbolju režiju, a njezin također kratkiš Sherlock Holmes and the Adventure of the Furtive Festivity iz 2018. trenutačno se prikazuje na festivalima diljem svijeta. Mina ove jeseni planira selidbu u Los Angeles gdje se kao autorica želi okušati u žanru komedije.

Bijeg / Getaway

igrani / SAD, 2016. / boja / 7 min 5 sec

redatelj / Marshal Ivan Kander
scenarist / Marshal Ivan Kander
snimatelj / Joe Tyler
glumci / Anna Drezen, Alex McKelvey
producent / Marshal Ivan Kander

O FILMU

Romantična drama producenta, scenarista i redatelja Marshala Ivana Kandera prati mladi par tijekom jednog vikenda, dok borave u vinorodnim predjelima Virginije. Iako se isprva čini da je među njima sve u najboljem redu, oboje će uskoro postati svjesni da je status njihove veze došao u pitanje.

O AUTORU

Marshal Ivan Kander montažer je, producent, scenarist, redatelj i majstor vizualnih efekata podrijetlom iz Washingtona. Nagrađivani je autor niza kratkih filmova prikazivanih diljem SAD-a. Među njima se izdvajaju igrani Baggage te dokumentarac Survive. Recover. Live: The Rob Jones Story koji je fondacija United States Marine Corps Heritage Foundation zbog dokumentarističke izvrsnosti ovjenčala nagradom Sgt. William Genaust Award. Njegov 9-minutni fanovski film Spider Man Lives: A Miles Morales Story postao je viralan na YouTubeu, a podjednako je uspješan bio i njegov sljedeći fanovski kratkiš Von Doom posvećen negativcu Dr. Doomu iz stripa i filmova Fantastična četvorka. Marshal Ivan Kander je i urednik sajta www.shortoftheweek.com, vodeće internetske lokacije za diskusije o kratkometražnim filmovima.

ALMOST ONE


Stalak / Мольберт

igrani / Rusija, 2016. boja / 7 min

redatelj / Aleksandr Nikitin
scenarist / Aleksandr Nikitin
snimatelj / Pavel Mishnjov
glumci / Ian Konopliankin, Oksana Kuznetsova
producent / Aleksandr Nikitin

O FILMU

Fantastična humorna drama s elementima melodrame koju Aleksandr Nikitin potpisuje kao producent, scenarist i redatelj, prikazuje senzibilnog mladog umjetnika koji iznenađen otkrije da posjeduje sposobnost oživljavanja likova koje je stvorio u svojim djelima. Među takvim je likovima i njegova najuspjelija i najdraža kreacija.

O AUTORU

Ruski filmaš Aleksandr Nikitin za sebe duhovito tvrdi da je rođen u utorak te da se vrlo brzo zasitio toga da bude običan čovjek pa je odlučio upisati High School of Film Directors and Screenwriters (rus. Высшая школа режиссеров и сценаристов) u Sankt Peterburgu. Nedugo zatim njegovi su kratki filmovi bili pozivani na različite festivale diljem svijeta, uključujući ruski festival KultKino 2017. na kojem je film i nagrađen, festival Kino Probi 2017. te Monaco Charity Film Festival 2018. I dalje snima kratke filmove jer smatra da je to posao koji najbolje radi, a svojim ambicijama, kako kaže, često izluđuje svoju voljenu suprugu.

Majka / Madre

igrani / Španjolska, 2017. boja / 18 min

redatelj / Rodrigo Sorogoyen
scenarist / Rodrigo Sorogoyen
snimatelj / Alejandro de Pablo
glumci / Marta Nieto, Blanca Apilánez, Álvaro Balas, Mirriam Correa
producenti / María del Puy Alvarado, Clara Nieto, Rodrigo Sorogoyen, Marta Garcia Larriu

O FILMU

Isprva običan svakodnevni razgovor između mlade Marte, samohrane majke 6-godišnjeg Ivána, i njezine majke u Martinu stanu, ubrzo će se pretvoriti u obiteljsku dramu s moguće nesagledivim posljedicama. Iván nekoliko dana provodi sa svojim ocem Ramónom, trebali bi biti u Baskiji ili negdje u Francuskoj na obali mora, no Marta ne zna gdje su točno. Kada njezin razgovor s majkom o muškarcima i mogućim budućim vezama prekine Ivánov poziv s očeva mobitela, otkrit će se da je dječak sam na nekoj plaži, možda u Španjolskoj, a možda u Francuskoj, da ne zna gdje mu je otac i da ga sve više hvata panika, dok se baterija mobitela ubrzano prazni. Ne znajući kako mu pomoći, Marta će nazvati policiju istodobno ostajući na vezi sa sve uplašenijim i već posve izgubljenim Ivánom... Film je prethodno ovjenčan Nagradom publike na Alcalá de Henares Short Film Festival 2017., Nagradom za najbolji kratki film na festivalu Cortada iste godine, Drugom nagradom za najbolji film i Nagradom za najbolju glumicu u konkurenciji kratkih filmova na Festival de Cine de L´Alfàs del Pi također 2017., Nagradom žirija za najbolji kratki film na Festival de Cortometrajes de Eibar Asier Errasti 2018., nagradom Silver Biznaga u kategoriji najbolje glumice u kratkim filmovima i Nagradom publike u kategoriji filmova kratkog metra na Málaga Spanish Film Festivalu 2017., te ove godine nagradom Goya za najbolji kratkometražni film.

O AUTORU

Rodrigo Saragoyen rođen je u Madridu 1981., a nakon stjecanja diplome iz povijesti pohađao je studij scenaristike na madridskoj ECAM (Escuela de Cinematografía y del Audiovisual de la Comunidad de Madrid). Suvlasnik je producentske tvrtke Caballo Films, u okrilju koje realizira filmove kratkog i dugog metra te televizijske serije. U paru sa scenaristom i redateljem Perisom Romanom 2008. realizirao je romantičnu komediju 8 citas, svoj dugometražni prvijenac, a 2013. s Borjom Solerom režirao je dugometražnu romantičnu dramu Stockholm, nagrađenu na nekoliko nacionalnih festivala te ovjenčanu nagradom Goya za najboljeg novog glumca. Kao samostalni autor u dugom je metru debitirao 2016. triler-dramom Que Dios nos perdone, također dobitnicom niza strukovnih i festivalskih nagrada, među ostalim i nagradom za najbolji scenarij na San Sebastián Film Festivalu te nagrade Goya za najboljeg glavnog glumca.

Rekvijem / Requiem

igrani / Španjolska, 2018. boja / 4 min

redatelj / Juanma Juárez

scenarist / Juanma Juárez
snimatelj / Héctor Mingote
glumci / Fran Martínez, Esther Pastor, Rafa Albert, Luis Hernández, Esther Molina, Carmen García
producent / Yago Liñares

O FILMU

Drama koju kao scenarist i redatelj potpisuje Juanma Juárez prati djevojku Manuelu Delgado koja jedne večeri u svom domu iščekuje dolazak nekih vrlo posebnih gostiju.

O AUTORU

Juanma Juárez radi kao montažer u televizijskom programu španjolske državne televizije Televisión Española, a radio je i u španjolskoj podružnici Disneyja te na postaji Movistar+. Njegov dosad najpoznatiji film je kratkiš Fuero iz 2012., ratna drama prikazana na više od pedeset filmskih festivala na kojima je osvojila mnogobrojne nagrade. Režirao je i kratki triler Revenant iz 2015., s uspjehom prikazan na Horrorant Film Festivalu u Ateni, a koautor je internetske serije Alone, s uspjehom prikazane na nizu specijaliziranih festivala, od LAWEBFEST u Los Angelesu preko ROMAWEBFEST u Rimu i NEWJERSEYWEBFEST u New Jerseyju do SEOULWEBFEST u Južnoj Koreji. Réquiem je njegovo zasad posljednje ostvarenje, na Jameson Notodofilmfestu ovjenčano Repson Foundation Award za najuspjeliji kratkometražni film posvećen socijalnoj tematici.

Ja sam Azriel / I am an Azriel

igrani / Afganistan, 2015. boja / 10 min

redatelj / director Hassan Fazili
scenarist / screenwriter Hassan Fazili
snimatelj / cinematographer Sam Javadi
glumci / actors Jomakhan Rostamov, Sam Javadi, Hassan Moosavi
producent / producer Hassan Moosavi

O FILMU

Drama scenarista i redatelja Hassana Fazilija odigrava se u jednom taksiju negdje u Afganistanu, a protagonist je taksist u čiji automobil uđe putnik koji se predstavi imenom Azriel. Tijekom vožnje zapodjenut će se neobični i intrigantni razgovori između taksista, ostalih putnika i čovjeka koji se predstavio kao Azriel, a s vremenom će se ispostaviti da je on lopov te će se otkriti njegov stvarni identitet.

O AUTORU

Hassan Fazili rođen je u Afganistanu 1979., a od 2015. godine živi u Srbiji gdje je izbjegao jer su mu talibani prijetili smrću zbog jednog od njegovih filmova, drame Peace in Afghanistan. Tijekom dosadašnje karijere koja kontinuirano traje od 2006., snimao je kratke filmove (We are from Sky, Maybe, 14 O´clock, Nice feeling), televizijske drame, dokumentarce (Patriots, My name is Orange, 3 Women) i TV reklame. Kao predavač sudjelovao je u radu filmskih radionica u Afganistanu, Iranu i Tadžikistanu. U svojim filmovima bavi se međuljudskim odnosima, intimnim temama i osobito pravima žena kojima se prema vlastitim riječima posvetio desetljeće nakon ženidbe sa suprugom Fatimom jer je Afganistan vrlo konzervativna sredina u kojoj je ženama svojedobno zabranjeno pohađanje škola. Želeći kod ljudi osvijestiti tu problematiku, u Kabulu je otvorio art-caffe i restoran s namjerom stvaranja mjesta u kojem će se žene i muškarci moći slobodno družiti i razgovarati o politici i društvenim temama. No, 2014. je dospio pod udar režima te je zbog pritisaka bio prisiljen zatvoriti caffe, a nakon talibanske prijetnji smrću i napustiti zemlju.

Sljedeća postaja glavna ulica / Next Stop Main Street

eksperimentalni / Kanada, 2018. boja / 1 min 31 sec

redatelj / Zoran Dragelj
scenarist / Zoran Dragelj
snimatelj / Zoran Dragelj
producent / Zoran Dragelj

O FILMU

Eksperimentalni film koji Zoran Dragelj potpisuje kao kompletni autor prikazuje i bilježi raznolikosti te povremeno kaotičnu energiju koje vladaju na ulicama grada Hastingsa u kanadskoj provinciji Ontario. Kamera bilježi trenutke vožnje gradskog autobusa, dok pored njega na ulici promiču ljudski likovi u svojim svakodnevnim životima, a autor se poigrava filmskom slikom i njezinim detaljima, usporavanjima, zastajkivanjima i konturama ljudi.

O AUTORU

Zoran Dragelj rođen je 1975. u Splitu, a danas živi i radi u Vancouveru. Dugogodišnji je član i direktor novih medija u udruženju International Press Academy, asocijaciji profesionalnih novinara u tiskanim, radijskim, televizijskim, kablovskim i novim medijima, koja od 1997. svake godine u Los Angelesu dodjeljuje prestižne nagrade Satellite Awards. Studirao je na sveučilištu Emily Carr University of Art and Design, a posljednje tri godine na Canadian Film and Television Institute radi kao predavač teorije filma i filmske režije. Također radi i kao redatelj na Intersections Media Opportunities for Youth at Society u Vancouveru. Od 1995. do danas je kao producent potpisao niz kratkih video i televizijskih filmova (When You Get Old, Moving Plates, Celluloid Souls, Search, Fast, Sunshine Paradise...), na mnogima od njih radio je kao montažer i snimatelj, u dva filma i u seriji The Net nastupio je i kao glumac, (ko)autor je scenarija osam kratkih filmova, a uz deset kratkiša režirao je i tri dodjele nagrade Annual Satellite Award. Godine 2017. kao asistent produkcije sudjelovao je u realizaciji dugometražne triler-drame Dark Harvest redatelja Jamesa Hutsona. Njegovi filmovi prikazivani su na mnogo brojnim festivalima i revijama diljem svijeta, od New Yorka i Toronta preko Berlina, Venecije i Stockholma do Londona, Montréala i Madrida. Godine 2005. u Firenci je priređena prva retrospektiva njegovih filmskih i videoprojekata. Trenutačno je u postprodukciji njegov novi projekt, drama Friends Like These.

Gost / Misafir

igrani / Turska, 2018. crno-bijeli / 9 min 15 sec

redatelj / Selim Şahintürk
scenarist / Selim Şahintürk
snimatelj / Ercan Işık
glumci / Hakan Boyav, Serhat Güzel
producent / Emre Konuk

O FILMU

Drama scenarista i redatelja Selima Şahintürka odigrava se jedne hladne večeri u domu jednog turskog imama koji živi sam u stanu smještenom u jednom dijelu džamije. Kada mu na vrata pokuca nepoznati muškarac s molbom da mu se dopusti da se od hladnoće i kiše koja upravo počinje skloni u džamiju, imam će to odbiti i vratiti se čitanju Kur´ana. Međutim, niti ne sluti da je tim odbijanjem možda zauvijek utjecao na ostatak svog života.

O AUTORU

Student i filmaš Selim Şahintürk rođen je u Istanbulu 1995. Nakon završene osnovne i srednje škole u okrugu Uskudar, na sveučilištu İstanbul Üniversitesi upisao je dodiplomski studij na Odsjeku za radio, televiziju i film na kojem trenutačno studira. Njegovo zanimanje za film intenziviralo se tijekom srednjoškolskog obrazovanja kada je napisao prve scenarije i režirao prve videoprojekte. Otkad se intenzivnije počeo baviti filmom stekavši niz iskustava i usavršivši se u mnogobrojnim područjima. Profesionalni mu je cilj sjesti u redateljski stolac svoga prvog dugometražnog igranog filma za koji planira napisati scenarij.

POPRATNI PROGRAM

LOADING... ERIK POPPE
ERIK POPPE

Norveški redatelj, producent, snimatelj i scenarist Erik Poppe rođen je u Oslu 1960., a isprva je nekoliko godina radio kao novinski fotoreporter za što je osvojio više prestižnih nagrada. Nakon što je diplomirao na Umjetničkoj akademiji u Stockholmu (Stockholms konstnärliga högskola), prva iskustva rada na filmu stekao je radeći kao snimatelj na igranim filmovima. Godine 1998. režirao je svoj prvi film, kriminalističku dramu Schpaaa prikazanu u programu Panorama Međunarodnog filmskog festivala u Berlinu. Taj je film ujedno i prvi dio njegove hvaljene i nagrađivane trilogije, tzv. Trilogije o Oslu koju zaokružuju egzistencijalna drama Hawaii, Oslo i glazbena drama DeUsynlige. Godine 2016. realizirao je biografsku ratnu dramu Kongens nei, norveškog kandidata za Oscara 2017. ovjenčanog s osam nacionalnih filmskih nagrada Amanda. Film je također prikazan u programu Panorama na Berlinaleu te iste godine s uspjehom na Edinburgh International Film Festivalu i Seattle International Film Festivalu. Erik Poppe predstavlja se na ovogodišnjem One Take Film Festivalu u Zagrebu trima ostvarenjima. To su: Havaji, Oslo, Tisuću puta laku noć i Utøya 22. srpnja.

Havaji, Oslo / Hawaii, Oslo

igrani / Danska, Švedska, Norveška, 2004. / boja / 125 min

redatelj / Erik Poppe
scenarist / Harald Rosenløw-Eeg
snimatelj / Ulf Brantås
glumci / Trond Espen Seim, Jan Gunnar Røise, Evy Kasseth Røsten, Stig Henrik Hoff, Silje Torp, Petronella Barker, Robert Skjærstad, Benjamin Lønne Røsler, Ferdinand Falsen Hiis
producent / Finn Gjerdrum

O FILMU

Egzistencijalna drama redatelja i koautora priče Erika Poppea odigrava se na ulicama Osla tijekom jednoga ljetnog dana, najtoplijeg dana u godini. Film prati desetak protagonista čiji se putevi međusobno križaju, premda se mnogi od njih niti ne poznaju. Tu su Frode i Milla, mladi par koji je nedavno dobio prvo dijete za koje im je rečeno da neće dugo živjeti. Tu je Bobbie-Pop, neuspješni pjevač koji pokušava počiniti samoubojstvo. Na ulicama Osla je i Leon, osuđivani kleptoman koji traga za djevojkom Åsom s kojom se još prije deset godina dogovorio da će se vjenčati. A tu je i Leonov brat Trygve koji želi s bratom proslaviti njegov rođendan, ali ima i neke druge planove. Napokon, tu je i brižni Vidar, Leonov najbolji prijatelj iz zatvora, koji može vidjeti stvari koje nitko drugi nije sposoban vidjeti i koji bi mogao spasiti sve ostale osim sebe... Središnji dio autorove tzv. Trilogije o Oslu 2005. godine ovjenčan je najvažnijom norveškom filmskom nagradom Amanda u kategorijama najboljeg filma i najuspjelijeg scenarija.

Tisuću puta laku noć / Tusen ganger god natt

igrani / Norveška, Irska, Švedska, 2013. boja / 117 min

redatelj / Erik Poppe
scenaristi / Erik Poppe, Harald Rosenløw-Eeg, Jan Trygve Røyneland, Kirsten Sheridan
snimatelj / John Christian Rosenlund
glumci / Juliette Binoche, Nikolaj Coster-Waldau, Lauryn Canny, Adrianna Cramer Curtis, Larry Mullen Jr., Mads Ousdal, Anna Leah Thorseth Poppe, Chloë Annett, Maria Doyle Kennedy
producenti / Finn Gjerdrum, Stein B. Kvae

O FILMU

Sredovječna Rebecca izuzetno je uspješna i cijenjena ratna fotoreporterka kojoj suprug Marcus kaže da on i njihove kćeri zbog njezina opasnog posla i stalnog izbivanja iz kuće više ne mogu i ne žele živjeti u neizvjesnosti. Kada Marcus od nje zatraži da izabere između obitelji i karijere, Rebecca mu obeća da više neće odlaziti u ratne zone. Međutim, i sama je svjesna da će se teško prilagoditi mirnoj i „normalnoj” svakodnevici, osobito kada dobije ponudu napraviti reportažu o izbjegličkom logoru u Keniji. Logor se nalazi u navodno sasvim sigurnom području pa Rebecca pristane da s njom na put krene i njihova kći Steph... Film je 2014. osvojio najprestižniju norvešku filmsku nagradu Amanda u kategorijama najboljeg filma, fotografije i glazbe, na Chicago International Film Festivalu 2013. ovjenčan je priznanjem Founder´s Award za najbolji film, a iste je godine na Montréal World Film Festivalu osvojio Posebnu Veliku nagradu žirija te Nagradu Ekumenskog žirija.

Utøya 22. srpnja / Utøya 22. juli

igrani / Norveška, 2018. / boja / 92 min

redatelj / Erik Poppe
scenaristi / Siv Rajendram Eliassen, Anna Bache-Wiig
snimatelj / Martin Otterbeck
glumci / Andrea Berntzen, Aleksander Holmen, Solveig Koløen Birkeland, Brede Fristad, Elli Rhiannon Müller Osbourne, Jenny Svennevig, Ingeborg Enes, Sorosh Sadat, Ada Eide, Mariann Gjerdsbakk
producenti / Finn Gjerdrum, Stein B. Kvae

O FILMU

Triler-drama redatelja Erika Poppea temeljena je na istinitim tragičnim događajima koji su se odigrali na norveškom otoku Utøya kobnoga 22. srpnja 2011. godine kada je terorist Anders Behring Breivik počinio masakr ubivši 69 mladića i djevojaka, polaznika političkoga ljetnog kampa. Kaotična i tragična zbivanja predočena su iz perspektive djevojke Kaje koja, nakon što miran ljetni dan s razgovorima i raspravama među sudionicima te sa zadirkivanjima i prepirkama mladića i djevojaka prekinu ubojičini smrtonosni hici, odluči pronaći svoju mlađu sestru Emilie, istovremeno pokušavajući pomoći svakomu tko se želi sakriti, preživjeti i pobjeći s otoka. Film je ove godine ovjenčan norveškom nacionalnom filmskom nagradom Amanda u kategorijama najbolje glavne i sporedne glumice, a prikazan je i u službenoj konkurenciji Međunarodnoga filmskog festivala u Berlinu natječući se za Zlatnog medvjeda.

PREDSTAVLJAMO... ONE SHOT MOVIE COMPETITION











Londonski festival kratkometražnih filmova snimljenih u jednom kadru One Shot Movie Competition polako postaje tradicionalnim partnerom zagrebačkog One Take Film Festivala. Britanski se pandan publici u Zagrebu i ove godine predstavlja s deset kratkometražnih ostvarenja realiziranih u jednom kadru te produciranih tijekom 2017. i 2018. godine. Riječ je o redom zanimljivim, atmosferičnim i intrigantnim filmovima iz svih krajeva svijeta koji predstavljaju svojevrsni izbor najuspjelijih kratkiša snimljenih u jednom kadru i realiziranih između dvaju izdanja našeg Festivala.

Film Almost Two / Skoro dva urugvajskog autora Emiliana Umpierreza prati djevojke Anu, Ceciliju i skupinu njihovih prijatelja tijekom jednog večernjeg izlaska, da bi im pojava neočekivane osobe poremetila planove te ih natjerala na preispitivanje međusobnog povjerenja i stavova jednih o drugima.

Američki redatelj Kevin Kittle u filmu Dead West / Mrtvi zapad reinterpretira neke od konvencija žanra vesterna, a donosi priču o šerifu malog grada na Divljem zapadu koji postaje svjedokom zaraze kojoj vrlo brzo podliježu mještani gradića. Jedini koji šerifu mogu pomoći u sprječavanju širenja zaraze su njegov pomoćnik Carl i hrabra Annie kao varijacija tipičnoga žanrovskog sidekicka.

Film Search / Potraga američke autorice Paule Cajiao propituje distopijsku mogućnost da tehnologija nadvlada humanost i stvarne međuljudske odnose te da društvo pokuša pojedinca smjestiti u ladicu i izolirati.

Također američka filmašica Joy Lin, podrijetlom s Tajvana s kojega se u dobi od 11 godina doselila u grad Austin u Teksasu, u filmu First Dates with a Comedienne / Prvi spojevi s komičarkom bilježi niz prvih spojeva same sebe s dečkima i pokojom djevojkom u jednom restoranu u Austinu.

Britanka Aurora Feamley u filmu Struck / Pogođeni bavi se sukobom i njegovim rješavanjem, a kroz priču o mladoj džogerici koja se odluči vratiti na pješčanu plažu u svom susjedstvu, plažu koja je postala poprištem zločina.

U filmu naslova Unchildishness / Nedjetinjast grčki autor Andy Papadimitriou kreira priču o dječaku koji u svom domu upoznaje okrutnost rata, što će u takvom ambijentu poprimiti pomalo nadrealne konotacije.

U filmu Epilogue / Pogovor britanski filmaš Layke Anderson kroz prikaz čina nasilja donosi portret jedne žene, a srpska autorica Jovana Kovanović u filmu Priority / Prioritet prati pomodan mladi par čiji se put jednog dana križa s onim muškarca bez svijesti. Dok djevojka i mladić žure želeći stići na važan događaj koji organizira prijatelj do kojeg im je itekako stalo, pronalazak onesviještenog muškarca pored željezničke pruge na gradskoj periferiji mogao bi im poremetiti planove.

Kratkiš At The End Of The Cul-De-Sac / Na kraju slijepe ulice Amerikanca Paula Trilloa prati muškarca koji u jednoj slijepoj ulici u rezidencijalnoj gradskoj četvrti doživljava živčani slom, a film Mamma / Mama Španjolca Gonzala Cotela prikazuje mladu ženu koja se, nakon što postane svjedokinjom hladnokrvna umorstva, neočekivano zatekne usred sukoba dviju opasnih uličnih bandi.

RADIONICE PRIJE I ZA VRIJEME FESTIVALA FESTIVALA
VEZE / ONE TAKE - VIZURA APERTA 2017
Mjesto održavanja: Janjina, Žuljana, Drače i Putniković (Pelješac)
voditelj: Boris Cvjetanović

Tema festivala bile su veze, tako da je to bila i tema radionice. Radionica je trajala tri dana. Na radionici je bilo osmero polaznika uzrasta od starijih osnovnoškolaca do srednjoškolaca. Nastojao sam imati grupu u kojoj neće biti velike razlike u zrelosti s obzirom da sam film, koji smo trebali napraviti na radionici, zamislio kao jedan zajednički film kojeg će polaznici sami osmisliti i realizirati. U slučaju veće razlike u dobi polaznika, to bi bilo teže izvedivo.

Prvog dana bilo je međusobno upoznavanje te uvod u tehničke osnove za realizaciju filma u jednom kadru. Drugog dana radili smo na zajedničkom osmišljavanju scenarija filma i njegove razrade uz uputu da polaznici radionice drže teme festivala: veze.

Treći dan bio je posvećen realizaciji filma koji je snimljen u jednom kadru s jednom fiksnom kamerom na stativu, a sudionici radionice sami su izveli performans “Povezivanje” što je i naslov filma. Radilo se o rasparenim japankama koje su se nalazile na suprotnim obalama malog zaljeva i trebalo ih je spojiti. Formiran je živi most u moru koji je trebao prebaciti jednu japanku u kartonskoj kutiji tako da se pri tome ona što manje smoči. Na kraju su japanke bile opet zajedno sretno naslonjene na bitvu malenoga mula.

Film “Povezivanje” je između ostaloga međusobno povezao i same sudinike radionice.

U isto vrijeme nastao je i film “Snimanje istog” gdje su polaznici radionice snimali jednu istu sobu u trajanju jedne minute. Svaki od sudionika nakon snimanja bi predao kameru drugome bez prekidanja snimanja i bez uvida u ono što je i kako je prethodnik snimio. Time je u samom startu predviđena potpuna nepredvidljivost krajnjeg rezultata, za razliku od prvog filma.

Polaznici radionice: Jakov Vučić Šneperger, Sara Vučić Šneperger, Lea Bulaja, Istok Korkut, Andrijana Kasalica, Ivan Josip Kardum, Roko Čerina i Irma Korkut.

Voditelj radionice Boris Cvjetanović

BORIS CVJETANOVIĆ
Fotograf. Profesionalno se bavi fotografijom od 1984. Dobitnik je nagrada 1st Tokyo International Photo-Biennale '95 u Japanu, Grand Prix izložbe Hrvatska fotografija ’97, Tošo Dabac 2016. Njegove se fotografije nalaze u zbirkama: Tokyo Metropolitan Museum of Photography; MSU, Zagreb; Galerija Dante Marino Cettina; MMSU Rijeka; Galerija umjetnina Split; NM Zadar - Galerija umjetnina; Hrvatski povijesni muzej, niz privatnih zbirka. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Opus mu se dijeli na cikluse tjeskobnih, mučnih fotografija ljudi s društvene margine (Mesnička 6, Ljudi iz šahtova, Bolnica, Mama u zatvoru, Radnici), cikluse spokojnih, lijepih fotografija (Ljetovanje, Prizori bez značaja, Fotografirano, Novo nebo) i one u kojima bilježi životne cikluse i entropiju grada (Grad, Priroda i grad). Kadar je njegove fotografije većinom organiziran stabilno, snimka je mirna, atmosferska i suosjećajna. Sudjelovao je na nizu samostalnih i skupnih izložaba. Knjige fotografija: Prizori bez značaja, Novo nebo, Fotografije iz škafetina, Grad.

DJEČJA RADIONICA
Mjesto održavanja: Kinoklub Zagreb, Zagreb
Vrijeme održavanja: 17.-19. studenoga 2017.
voditelj: Staša Čelan

U svijetu filmskih djelatnika uvriježen je stav prema kojem valja izbjegavati rad sa životinjama i djecom. Teško mi se prisjetiti svih situacija u kojima su kolege sućutno klimale glavama kada bi čule da radim na snimanju nekog filma u kojem glume djeca ili ako bih držao neku dječju filmsku radionicu. Nije taj stav pao s neba, zasnovan je na višegodišnjim iskustvima s neposlušnim mališanima koje je teško postaviti u kadar, a gotovo nemoguće tamo i zadržati duže od par trenutaka. Znaju djeca biti i lukava u svom neposluhu, svojeglava, a ponekad i bezobrazno samouvjerena u stavu prema kojem je njihov predavač tek još jedna prepreka u nastojanjima da se zabave i igraju pa ga je najuputnije izbjegavati i ignorirati.

Međutim, ono što kolege ne znaju jest to koliko rad s djecom može biti zahvalan i do koje mjere može nagraditi odraslog mentora. Pristupi li se na snimanju ili predavanju malim sineastima na pravi način, prije svega kao zanimljivoj igri, onda se najednom pred nama otvaraju neslućene mogućnosti za izražavanje, a umjesto hrpe drskih derana pred nama je prizor razigranih mladih duša koje širom otvorenih očiju gutaju svaku riječ svoga odraslog voditelja/redatelja. I nagrađuju ga svojom prilježnošću te željom da naprave što se od njih traži na što je moguće bolji način, pretvarajući usput često zamoran rad u lepršavu igru punu smijeha i radosti. Naravno, treba znati kako zaokupiti pažnju i održavati disciplinu na potrebnoj razini. To zna uistinu biti iscrpljujuće, ali ako uspijete u tom naumu bit će te nagrađeni višestruko. I nakon svega, sve ćete muke i patnje koje su vam klinci servirali zaboraviti trenutačno te krenuti kući laka koraka i s osmijehom na licu. Eto, tako se meni vratio osmijeh na lice jer sam se pišući ove retke prisjećao dječje radionice održane u sklopu One Take Film Festivala u studenom 2017. Vratile su mi se sve lijepe uspomene i zadovoljstvo koje sam osjetio kada sam otkrio da sam zadobio pažnju malenih filmaša. Hvala im na veselju, radosti i iskrenosti te na jednako veselom i razigranom filmu koji smo ostvarili!

Na radionici su sudjelovali: Vid Korica, Sven Korica, Petar Šimun Omazić, Toni Balen i Martin Šamanović. 

Za kraj mogu samo dodati, dabogda što više radili s djecom! Životinje ipak isključujem iz ovoga, tu se pak priklanjam uvriježenom stavu…

STAŠA ČELAN
Montažer i redatelj. Montirao je desetak dugometražnih filmova, velik broj dokumentaraca kratkog i srednjeg metra te eksperimentalnih filmova. Godine 2000. osvaja posebnu nagradu za režiju filma Milenij na Požeškom festivalu jednominutnog filma, a na 20. danima hrvatskog filma dobio je nagradu za najbolju montažu za dokumentarni film Ratni reporter, zajedno s još dvojicom kolega. Uz Irenu Marković, osnivač je filmske produkcijske kuće Focus Media d.o.o. usmjerene prvenstveno na proizvodnju nezavisnih filmskih ostvarenja.

RADIONICA DOKUMENTARNOG FILMA U JEDNOM KADRU
Mjesto održavanja: Zagreb
Vrijeme održavanja: 8.-10. prosinca 2017.
voditelj: Zorko Sirotić

Dokumentarni film je, što je dobro poznato, zahtjevna forma u kojoj sati materijala obično znače tek minute ili sekunde konačnoga filmskog vremena. Iako dokumentarni film ne prikazuje stvarnost, već je stvarnost materijal iz kojega dokumentarni film nastaje, nepredvidljivost, hirovitost, ali i tromost stvarnosti predstavljaju veliki izazov za kreativnog dokumentarista. Nije potrebno naglašavati kako je dokumentarni film u jednom kadru izazov za sebe: pronaći film u neprekinutom činu snimanja doima se gotovo nemogućim zadatkom, i takvo što zahtijeva posebnu domišljatost i smjelost autora koji se u ovakav pothvat upuštaju, naročito ako za njega imaju tek nekoliko dana radioničkog vremena.

Većina je polaznika ove radionice prvi put radila film, a najbitnije znanje koje su stekli jest to da su za stvaranje autorskog filma ponekad dovoljni tek inspiracija, minimum opreme te u slučaju ove radionice i odvažnost pokušaja da se u jednom kadru 'zarobi' cjeloviti film. Dodatni rezultat radionice je svijest o tome da pravljenje filma ne mora biti u okvirima imitacije sustava filmskog profesionalizma sa svim njegovim komplikacijama i zakučastostima, već je sasvim dovoljan angažman volje za snimanjem i dovršavanjem filma, koji u konačnici rezultira cjelovitim djelom koje posjeduje autodidaktičku, osobnu, a možda i umjetničku vrijednost. 

ZORKO SIROTIĆ
Redatelj, snimatelj i pisac. Član je Kinokluba Zagreb od 2000. u kojem je trenutačno koordinator produkcije. Autor je više igranih, dokumentarnih, namjenskih i eksperimentalnih filmova, prikazivanih na domaćim i inozemnim festivalima, te na televiziji. Od 2013. do 2015. radio je kao televizijski snimatelj. Od 2015. mentorira filmsku radionicu na festivalu 7 dana stvaranja u Pazinu, a iste godine postaje i voditelj Inspiration Foruma na Jihlava International Documentary Film Festivalu u Češkoj. Trenutačno je na diplomskom studiju filmske i TV režije na Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Objavljivani je pisac, prevoditelj i lektor te predstavnik organizacije the Beard Liberation Front za Centralnu i Istočnu Evropu. Godine 2016. postaje programskim direktorom revije hrvatskog kratkog filma Kratki na brzinu. 

PRIVATNO/JAVNO - VIZURA APERTA 2018
Mjesto održavanja: Janjina (Pelješac)
Vrijeme održavanja: 25.-29. srpnja 2018.
voditelj: Antun Maračić

Na radionici održanoj u sklopu ovogodišnjeg festivala Vizura aperta u Janjini na Pelješcu sudjelovala su pretežno djeca mlađeg i starijeg uzrasta, ali su se pridružili i stariji, umjetnici-sudionici te gosti festivala. Interes za sudjelovanje bio je znatan, veći nego što sam očekivao, a dobni raspon suradnika kretao se od petogodišnje djevojčice do odraslih osoba. Prvi dan radionice bio je posvećen upoznavanju s medijem uz razgovor s polaznicima i projekcije mojih autorskih radova. Pokazujući im kraće i duže, slučajno nastale ili one pomnije mišljene one take filmove – bazirane na nerežiranim, elementarnim pokretima koje uvjetuje sila vjetra odnosno nesvjesni tjelesni ili duševni impulsi – govorio sam im o razlogu njihova nastanka, o interesu koji ih je inicirao.

Pritom sam naglašavao da ne želim 'uspostaviti školu' tj. tražiti od sudionika radionice da ponavljaju konkretne moduse i motive već da želim potaknuti njihovu slobodnu percepciju i način snimanja odabranih motiva. Ideja je bila da se na temelju zadatosti snimke u jednom kadru, bez montaže i bilo kakve postprodukcije, dostupnim uređajima (mobiteli, tableti, male kamere) i jednostavnim tehnološkim postupkom, realiziraju kratki filmovi na osnovi senzacija koje pruža mediteranski okoliš odnosno međusobna druženja u vanjskom ili unutarnjem prostoru. Imajući u vidu mladost sudionika te moguću privlačnost i poticajnost skupnog rada, sugerirao sam da se organiziraju u tandeme, da se snimaju međusobno uz slobodu izražavanja grimasom, pokretom ili glasom te kombinacijom svega navedenog. No, to nije bio uvjet. Naglašavao sam da imaju potpunu slobodu u izboru motiva i metode.

Individualno ili u suradnji, sudionici su odabirali motive iz okolice, katkada mikropojedinosti poput sitnih kukaca, skakavaca ili pauka u pokretu te krupnije faune poput mačaka u dojmljivo velikom broju koje su se skupile zbog ponuđene hrane. Neki od uradaka nastali su kao posljedica grupnih, ludičkih akcija pri čemu je, primjerice, korištena velika, od ranije montirana praćka uz more, ili su snimljene kratke neobvezujuće geste i dijalozi u pejzažu ili u interijerima.

U radionici su sudjelovali: Martin Baće, Ilija Cain, Ivan Haiman, Ivan Kardum, Magdalena Kardum, Marin Kardum, Istok Korkut, Irma Korkut, Julija Prtenjača, Vjeran Pavlinić, Luka Primorac, Sara Vučić-Šneperger, Jakob Vučić-Šneperger, Marijana Stanić, Paolo Santos, Theodore Termaćić-McBride. Realizirano je dvadesetak radova koji su finalno montirani u jednu cjelinu uz navođenje imena svakog autora. Snimljeni materijal dobro je primljen i kod žirija festivala koji je radionici dodijelio priznanje, odnosno 'posebnu pohvalu'.

ANTUN MARAČIĆ
Likovni umjetnik, fotograf, redatelj i publicist. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, predmet likovne umjetnosti te slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Šime Perića. Kao multimedijalni umjetnik priredio je pedesetak samostalnih i sudjelovao na stotinjak skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu te izveo više vlastitih akcija i performansa. Dobio je niz nagrada za svoj rad, uz ostale i Vjesnikovu nagradu Josip Račić za 2004. Njegovi se radovi nalaze u mnogobrojnim tuzemnim i inozemnim zbirkama. Kao kustos osmislio je i postavio veliki broj izložaba domaće i međunarodne umjetnosti. Autor je mnogobrojnih tekstova o umjetnosti, a ostvario je i desetak televizijskih priloga o suvremenim hrvatskim umjetnicima. Dobitnik je Godišnje nagrade za likovnu kritiku Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA za 2016. Objavio je više knjiga, monografija i fotomonografija (Atelijer Kožarić i Igor Rončević zajedno s Evelinom Turković, Ispražnjeni okviri – iščezli sadržaji 1991.-1994., Pavo Urban – posljednje slike, Lokrum, Rurbane nezgrapnosti). 

OSJEĆAJI - RADIONICA IGRANOG FILMA SNIMLJENOG U JEDNOM KADRU
Mjesto održavanja: Kinoklub Zagreb, Zagreb
Vrijeme održavanja: 5.-7. listopada 2018.
voditelj: Staša Čelan

Osjećaji i film stari su drugovi. Film se uvijek bavi osjećajima, čak i kada naizgled nije tako. Kada se čini da je u pitanju posve cerebralno djelo, opet se negdje u pozadini šuljaju osjećaji i čekaju svoju priliku zgrabiti gledatelja. Makar to bile pomno skrivene emocije koje su u filmsku pustolovinu pogurale scenarista, redatelja, glumce… Umjetnička inspiracija, ono teško opisivo ushićenje koje autor osjeti kad iznađe vrijednu filmsku ideju, napiše originalnu scenu, snimi vrhunski kadar, izvede ingeniozni montažni sklop, postigne takozvani wow factor, potpuno je i neporecivo preplavljena osjećajima.

Ovogodišnji je One Take Film Festival obilježen upravo osjećajima kojima filmovi u službenom program obiluju. Stoga i tradicionalna radionica igranog filma snimljenog u jednom kadru tematsko težište stavlja na emotivni aspekt sineastičkog djelovanja, kako ispred tako i iza kamere. U prijevodu to znači da se od polaznika radionice očekuje da u rad na filmu koji snimaju unesu svu svoju strast, entuzijazam i – srce.

Tematski gledano, scenarij za film također se bavi osjećajnošću kao suštinskom i elementarnom odrednicom ljudskosti, dok siže ovisi isključivo o zajedničkoj viziji polaznika i voditelja, odnosno o tome kakav se scenarij piše tijekom radionice. Pritom treba naglasiti da je činjenica da ostvarujemo film u jednom kadru posebno uzbudljiva i da me vesele inventivni i kreativni istupi mladih sineasta kojima se prevladavaju mnogobrojna tehnička ograničenja. Baš kao i priča koja se piše tijekom drugog dana radionice, a koja treba prštati od originalnosti i, naravno, osjećaja. Također me veseli osjećaj ushita koji me uvijek iznova preplavi kada polaznici usvoje određeni zanatski postupak koji im predočim, zatim ga preoblikuju prema svojoj volji i želji te stvore nešto sasvim novo i originalno. S radošću iščekujem onaj posebni osjećaj kada tim otkrije talente u sebi za koje nisu niti bili svjesni da ih posjeduju, sklonost za pisanje, snimanje ili, primjerice, glumu. Sklonosti i talenti dođu do izražaja tijekom uvodnog predavanja o filmu u jednom kadru, dok se filmski tim formira tijekom sljedećeg dana prema prethodno uočenim znanjima i sklonostima pripremajući za predstojeće snimanje. Sve u svemu, kratki igrani film koji se tijekom jednog vikenda zajednički, korak po korak zamisli, napiše i snimi, bio on komedija, tragedija, drama ili čak horor (što ovisi o sklonostima polaznika) prožimaju emocije. Stoga je sam po sebi neporecivo ljudski. I – uspješan.

STAŠA ČELAN
Montažer i redatelj. Montirao je desetak dugometražnih filmova, velik broj dokumentaraca kratkog i srednjeg metra te eksperimentalnih filmova. Godine 2000. osvaja posebnu nagradu za režiju filma Milenij na Požeškom festivalu jednominutnog filma, a na 20. danima hrvatskog filma dobio je nagradu za najbolju montažu za dokumentarni film Ratni reporter, zajedno s još dvojicom kolega. Uz Irenu Marković, osnivač je filmske produkcijske kuće Focus Media d.o.o. usmjerene prvenstveno na proizvodnju nezavisnih filmskih ostvarenja.  

OBUHVAT SVIJETA U JEDNOM KADRU - SCENARISTIČKA RADIONICA
Mjesto održavanja: Kino Europa (dvorana Müller), Zagreb
Vrijeme održavanja: 20.-21. listopada 2018.
voditelj: Jelena Paljan

Mogu li se scenarij (priča) i režija (izvedba) odvojiti kada je riječ o formatu kratkog filma snimljenog u jednom kadru? Može li se u toj formi napraviti cjelovito djelo ili je ona rezervirana za dosjetku, formalnu ili konceptualnu igru? Što znači radnji takvog filma pristupiti „iznutra“, a što „izvana“? Kako takvi pristupi djeluju na gledatelja i – što oni govore o svijetu koji je tim filmom obuhvaćen?

Kratki film često je podcijenjena forma, tretirana kao priprema za dugometražni igrani film. To se odnosi i na kratke filmove snimljene u jednom kadru koji često nemaju veću ambiciju nego biti uspjela formalna vježba. Glavni je cilj radionice pokazati kako se u kratkometražnoj formi mogu ispričati itekako ozbiljne, ambiciozne i dojmljive priče te kako iza odluke da se takva priča ispriča u jednom kadru treba stajati čvrst razlog, ali i prilično jasna predodžba o (ne)kretanju kamere.

JELENA PALJAN
Scenaristica, dramaturginja i montažerka. Magistrirala je filmsku i TV montažu, a zatim i dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Montirala je dva igrana TV filma (Vidimo se r. Ivan Salaj, Novogodišnja pljačka r. Dražen Žarković) te prevela i adaptirala desetak dugometražnih animiranih filmova za hrvatsku sinkronizaciju. Od 1999. profesionalno se bavi scenaristikom. Osim pisanja scenarija radi i kao script doctor te recenzentica scenarija. Kao scenaristica i koscenaristica napisala je više igranih i dokumentarnih filmova redatelja Zvonimira Jurića, Dubravke Turić, Dane Budisavljević i drugih. Kratki igrani film Trešnje za koji je napisala scenarij, uvršten je u program 15 dana autora u Cannesu 2017. U razdoblju 2013./2014. angažirana je kao umjetnička savjetnica za kratki igrani film u HAVC-u. Nekoliko filmova koje je predložila za financiranje postigli su značajan uspjeh na međunarodnim festivalima (Belladonna r. Dubravka Turić, Zvir r. Miroslav Sikavica, Zvjerka r. Daina Oniunas Pusić). Ponovno je angažirana u HAVC-u (2016.-2018.), ovaj put kao umjetnička savjetnica za dugometražni igrani film.  

STUDENTSKI FILMOVI SA SVEUČILIŠTA U HILDESHEIMU

Svake druge godine njemačko Sveučilište u Hildesheimu, slikovitom gradu u Donjoj Saskoj poznatom po dvije vjerske građevine upisane u UNESCO-ovu Svjetsku baštinu (Katedrala Svete Djevice Marije i Crkva Svetog Mihovila), tijekom ljeta provodi poseban program za svoje studente.

Onima koji pohađaju kulturalne studije pruža se prilika sudjelovanja na trotjednim predavanjima i radionicama u različitim područjima umjetnosti, od rada na kazališnim predstavama, slikanja i fotografiranja, preko priprema i održavanja koncerata te teorijskog i praktičnog usavršavanja u mnogobrojnim područjima, do priprema i realizacija filmskih projekata. U fokusu kulturalnih studija Sveučilišta u Hildesheimu upravo je ostvarivanje što bolje povezanosti i međudjelovanja teorije i prakse u svim segmentima. Kao organizator filmskog segmenta ljetnog programa na mjestu u međuvremenu umirovljenog profesora ove se godine prvi put okušao profesor Martin Jehle, nekadašnji student i doktorand na Hildesheimu te filmski autor čija su djela prikazivana na ranijim izdanjima One Take Film Festivala.

Martin Jehle rođen je 1983., a sedmom se umjetnošću bavi kao redatelj, scenarist i montažer u okrilju tvrtke Anachrom Filmproduktion. Aktivan je i kao predavač na području filma, osobito iz filmske estetike i prakse, a kao autora intrigiraju ga dugi filmski kadrovi i filmovi snimljeni u jednom kadru, te je na tu temu napisao i doktorat. Sudjelujući u radu ljetnog programa na Sveučilištu u Hildesheimu, Martin Jehle je sa skupinom od petnaest studenata i u suradnji s profesoricom Stefanie Diekmann u potpuno opremljenom filmskom studiju razvijao filmske projekte, a središnja ovogodišnja tema bila je – 1968. kao politički, društveno i kulturno jedna od najvažnijih godina 20. stoljeća. Polaznici su dobili zadatak posebno se usredotočiti na estetske i možebitne političke implikacije korištenja dugih kadrova u filmu i tijekom proteklih pola stoljeća i danas, budući da je 1968. bila prijelomna godina u prevladavanju mnogobrojnih, ne samo političkih ograničenja, te presudna za liberalizaciju duha. Neki polaznici osobito su se istaknuli u promišljanju i analizi estetike dugog kadra, uz esencijalno zadržavanje motiva međusobne suradnje.

Odiseja / Odyssee

eksperimentalni / Njemačka, 2018 / boja / 10 min 15 sec

redatelj / Leonidas Kosmidis
scenarist / Leonidas Kosmidis
snimatelji / Juliane Hribar, Philipp Schluck
glumci / Nora Wolff, Sebastian Weiss, Lukas Beeler, Jamey May
producent / Yannick Rietsch

O FILMU

Eksperimentalni film scenarista i redatelja Leonidasa Kosmidisa prikazuje mladu Sannu koja se suočava sa saslušanjem u policijskoj postaji. Dok joj policajci neprekidno postavljaju isto pitanje, da bi pronašla odgovor na njega Sanna će se morati otisnuti u svijet u kojem nije bila dugo vremena.

O AUTORU

Leonidas Kosmidis rođen je u njemačkom gradu Konstanzu gdje je već kao mladić otkrio svoju strast prema filmu, ponajviše na projekcijama u gradskom kinu Zebra u kojem se kasnije i zaposlio. Ljubav prema sedmoj umjetnosti poslije ga je odvela u Atenu gdje je stažirajući u jednoj filmskoj producentskoj tvrtki detaljno upoznao rad na filmu. Trenutačno je student medija i umjetnosti na sveučilištima u Hildesheimu i u Solunu.

Sve što si vidio... / Everything You Saw

eksperimentalni / Njemačka, 2018. boja / 7 min 25 sec

redatelj / Samuel Bereuther
scenarist / Samuel Bereuther
snimatelj / Simon Hehl
glumci / Sibylle Pelz, Clara-Maria Scheim, Andrea Letkeman, Jerome Eberling, Henrike Pelz, Mattes Götze, Leonidas Kosmidis, Juliane Hribar, Anton Gaun, Marie Dziomber, Sören Sarbeck
producentica / Jamie Zoe May

O FILMU

Eksperimentalni film scenarista i redatelja Samuela Bereuthera prikazuje zbivanja na proplanku gradskog parka na kojem boravi petnaestak ljudi. Dok mladi par vježba na tlu, jednu će djevojku u sviranju gitare omesti lopta druge djevojke, jedan mladić s rancem na leđima prelazi preko proplanka i promatra što se zbiva, ondje prolaze i tri u crno odjevena mladića s kapuljačama, a sve prati sviranje harmonike muškarca koji sjedi na klupi... sve dok se ne začuju zvuci sudara dvaju automobila.

O AUTORICI

Samuel Bereuther rođen je 1995. u gradu Kielu u njemačkoj saveznoj pokrajini Schleswig-Holstein gdje i danas živi. Kao autor piše i režira kazališne komade u kojima i glumi (Heil Hitler. With Love iz 2015., Scheiterhaufen iz 2016.), piše scenarije kratkih filmova koje također režira (Drei Stufen des Wahnsinns iz 2017., Amuse Gueule iz 2018.), a sudjelovao je i u realizaciji dokumentarca Young Nordic Filmmakers: 'The Super Sexy Documentary' iz 2014. Kao glumac je nastupio i u zapaženoj znanstveno-fantastičnoj komediji PentaQuad redatelja Jessice Dahlke i Petera Ahlersa iz 2018.

Golub pismonoša / Heimfahrt

igrani / Njemačka, 2018 / boja / 19 min 10 sec

redateljica / Leonie Lorena Wyss
scenaristica / Leonie Lorena Wyss
snimateljica / Laura Schöning
glumice / Denise M’Baye, Dafne-Maria Fiedler
producentica / Beatrix Rinke

O FILMU

Drama scenaristice i redateljice Leonie Lorene Wyss prati dvije sestre tijekom njihove vožnje do kuće nedavno preminule majke. Dok miris lavande ispunjava zrak, fragmenti njihovih uspomena izmjenjuju se s trenucima tišine. Kada jedna od sestara iznenada bez objašnjenja automobil zaustavi pored ceste, dotad prikrivena netrpeljivost među njima iznenada će se razbuktati, a sukob će eskalirati u lavinu međusobnih zamjeranja i optužbi.

O AUTORU

Leonie Lorena Wyss prvostupnica je kulturalnih studija i estetskih praksi na sveučilištu Universität Hildesheim s fokusom na medijima i književnosti. Taj je studij upisala u listopadu 2016., a od rujna 2018. studira i likovnu umjetnost na sveučilištu Universidad Complutense de Madrid. Film Heimfahrt njezin je autorski prvijenac koji se premijerno prikazuje upravo na One Take Film Festivalu.

Lom valova / Waves Crashing

eksperimentalni / Njemačka, 2018 / boja / 9 min

redateljica / Wiebke Balg
scenaristica / Wiebke Balg
snimateljica / Natascha Bembenek
glumica / Massiamy Diaby
producent / Jerome Ebeling

O FILMU

Eksperimentalni film scenaristice i redateljice Wiebke Balg prati mladu Yaru, djevojku koja je u djetinjstvu vjerovala da posjeduje sposobnost zaustavljanja događaja i ispravljanja pogrešaka, odnosno brisanja loših stvari i postizanja toga da sve opet bude dobro i ispravno. Kada se u sadašnjosti povrijedi pri ronjenju, ona u mislima otputuje u prošlost, da bi je splet događaja, osjećaji krivnje, grizodušje i doživljena trauma natjerali da pokuša sama sebi – oprostiti.

O AUTORICI

Wiebke Balg rođena je 1997. u njemačkom gradu Dülmenu. Od 2016. godine na Sveučilištu u Hildesheimu studira film, kazalište i književnost. Utemeljila je feministički filmski kolektiv nazvan Rhino u okrilju kojeg se sa svojim kolegicama, kolegama i prijatelji(ca)ma intenzivno bavi problematikom patrijarhalnih struktura u današnjoj filmskoj industriji.

OKRUGLI STOL / KAD SE MALI FESTIVALI SLOŽE

Mjesto održavanja / Zagreb, kino Europa, dvorana Müller

Vrijeme održavanja / četvrtak, 11. listopada 2018., 11:00h

Sudjeluju / Andrea Jakovac, predstavnica mreže neovisnih kinoprikazivača, dr. sc. Tomislav Šakić, umjetnički savjetnik za komplementarnu djelatnost HAVC-a, Maša Drndić, STIFF – Međunarodni studentski filmski festival, Jelena Androić, Liburnia Film Festival, Tanja Vrvilo, Filmske mutacije, Toma Zidić, Diversions International Short Film Festival, Nenad Borovčak, Tabor Film Festival, Sanja Šamanović, One Take Film Festival. moderatorica: Dunja Bovan

Neovisno o tome je li riječ o petodnevnom međunarodnom festivalu studentskog filma, bijenalnom festivalu filmova snimljenih u jednom kadru ili pak o trodnevnoj reviji filmskog stvaralaštva djece i mladih, zasigurno možemo reći da sve filmske manifestacije koje su iz niza razloga svedene pod zajednički nazivnik “mali festivali” dijele i ne baš tako male izazove. Okruglim stolom u sklopu ovogodišnjeg One Take Film Festivala u Zagrebu namjera nam je detektirati glavne probleme i prepreke s kojima se organizatori susreću prilikom pripreme i realizacije svojih malih festivala.

Također, želja nam je inicirati njihovo umrežavanje u cilju što kvalitetnijih priprema i održavanja festivala te njihove percepcije u struci i javnosti. Je li rješenje u zajedničkom nastupu ne samo prema dobavljačima usluga i dobara radi stjecanja povoljnijih uvjeta već i prema nadležnim institucijama i financijerima? Mogu li organizatori imati koristi od dijeljenja opreme, prostora za rad, čak i dijela programa? Može li se umrežavanjem i međusobnom podrškom doći do nove publike? Što možemo naučiti jedni od drugih? Bilo da je riječ o umrežavanju u obliku platforme, inicijative ili pravne osobe, želja nam je otvaranjem prema kolegama i zajedničkim radom poboljšati status malih festivala u Hrvatskoj.

OKRUGLI STOL / DRAMATURGIJA JEDNOG KADRA

Mjesto održavanja / Zagreb, kino Europa, dvorana Müller

Vrijeme održavanja / subota, 20. listopada 2018., 13:30h

Sudjeluju / prof. dr. Nikica Gilić, Martin Jehle, Zvonimir Jurić, Diana Nenadić moderator: Hrvoje Pukšec

Konzultiramo li Filmski leksikon kadar je "jedinica filmskog izlaganja, dio filma u kojemu se bez ikakvih promatračkih prekida prati prizorno zbivanje“. Filmolog i teoretičar Hrvoje Turković ovu je definiciju dodatno razradio, a iz razrade svakako treba izdvojiti: "Kadar je određen onim što se u njemu vidi, načinom na koji se to vidi, te svojim trajanjem.“ Pojednostavljeno, kadar je cigla u gradnji kuće zvane film. Ipak, kuća se samo s jednom ciglom ne može sagraditi, ali film s jednim kadrom može. Za okrugli stol Dramaturgija jednog kadra ključan je dio definicije "način na kojim se to (viđeno) vidi", odnosno postupci autora kojima će zadržati gledateljevu pažnju, prenijeti vlastitu misao i(li) emociju a sve u tek jednoj jedinoj filmskoj molekuli.

Promatrati filmaše koji svoj rad vežu uz samo jedan kadar je poput promatranja rada molekularnih biologa. Predani i krajnje precizni oni svaki atom svog projekta moraju nepogrešivo postaviti i tretirati, prostora za manevriranje jednostavno – nema. Ostavimo li lakonski bezobrazno sa strane tehničke aspekte filma gotovo svi potencijalni njegovi problemi izviru iz dramaturgije i scenarija.

Bez jasno postavljene i ispričane priče glumci ma koliko talentirani nemaju što odigrati, redateljski postupci postaju suvišni ma koliko bili kompetentno korišteni, a slika i zvuk nemaju što oplemeniti, oni tek bilježe. Kada je jedan kadar ono što čini čitav film sva pitanja o tome kako će se on osmisliti i realizirati postaju dramaturška pitanja. I zato o ključnom pitanju filmova u jednom kadru One Take Film Festival organizira ovaj okrugli stol. Filmski autori, kritičari i teoretičari razmotrit će pitanje dramaturgije jednoga kadra – što ona podrazumijeva, koliko je podatna, jesu li asketski okviri u kojima mora biti postavljena blagoslov ili prokletstvo i što iz samo jednoga kadra možemo (i moramo!) naučiti o cijelome filmu.

IZLOŽBENI PROJEKTI

VRIJEME PROSTORA








piše: Davorka Perić / kustosica izložbe


U radovima na izložbi zastupljena je ideja o drugim prostorima, prostorima lutanja, bijega, sna, prostorima izmještenosti, odbačenosti, periferije te onim nedefiniranim mjestom koje je samo put u vremenu, putovanje bez stalnih, sigurnih i određenih koordinata i odrednica naznačenih tek nekim specifičnim točkama u vremenu. U radovima (posvećenima prostoru) zastupljenima na izložbi Vrijeme prostora prisutna je igra različitih nivoa, repeticija, ponovnog izvođenja, linija koje se ponavljaju i grade jednu višeslojnu strukturalističku priču. Izložba je potaknuta radom Vlaste Žanić koji vizualno interpretira teorijski tekst Michela Foucaulta O drugim prostorima. Tako i izložba kroz odabir radova tvori mrežu odnosa koje grade u zajedničkom prostoru postavljeni i suprotstavljeni radovi. Njihove priče na različitim mjestima naizmjence načinju Foucaultov tekst, koji je i danas više od pola stoljeća nakon što je napisan i dalje iznova aktualan. Impliciranje te povezanosti u nedefiniranom i nejasnom prostoru kaosa i krize ponovo  čini se da traži utočište u strukturi. Ne negirajući pri tom činjenicu vremena, koje tome bijegu ide u prilog – opterećenost prošlostima, tekstualnom i vizualnom nagomilavanju u vremenu što kulturne i društvene politike nazivaju poviješću. Pomislili bismo da “danas po završetku srednjeg vijeka” možemo slobodno govoriti o povijesti kao “kreativnoj znanosti” upravo zbog svijesti suvremenog čovjeka da je ta disciplina podložna interpretacijama i neprekidnim ponovnim isčitavanjima, igrama vremena i prostora u različitim premještanjima. Međutim, u vremenu i prostoru u kojem živimo se simultano događaju paralelne različite povijesti, te se ideja o jasnoj hijerarhiji ili pak o tome da je Zemlja ravna ploča kroz demokratične procese uvažavanja vraća otkrivajući i sakralizirajući opet ona mjesta kao što su prostorni pijedestali i njima pripadajući rituali.

Vlasta Žanić: U vrtu, video, 4min 40s, boja, zvuk, kamera Jasenko Rasol, Festival vizura aperta – Slobodno vrijeme i dokolica, Momjan, 2014.
U videoradu U vrtu Vlaste Žanić ideja slobodnog vremena povezuje se s temom koncentracije i disperzije pažnje. U video radu paralelno s čitanjem Foucaultovog teksta o drugim prostorima, kamera prati trenutke disperzije pažnje nad tekstom, nestajanje kontrole nad glasom i trenutke kada autrica/protagonistica povremeno tone u san i budi se. Njezino gubljenje u tekstu kamera prikazuje kao mutnu sliku, nestajanje fokusa (dodatak sveopćoj nefokusiranosti je neodoljiva želja da povučem paralelu s filmom Woddya Allana Deconstrucing Harry u kojoj je paralelnost slike i teksta u scenama Out of focus  dovedena gotovo do komično dekonstrukcijskog gega). Foucaultov pojam lokalizacije video radu doživljava različite oblike raspršenosti. Čitajući ulomke Trećeg i Četvrtog načela o hetrotopijama, u videoradu višeslojno se vizualno razgrađuje (razrađuje) pojam lokalizacije. Autorica, udobno smještena i nepomična u ležaljci ipak odluta, gubi se (što je jedan od specifičnih motiva u opusu Vlaste Žanić, kontrolirana vrtnja i izlijetanje iz orbite, gubljenje i ponovno uspostavljanje ravnoteže i sl.),  a pri čemu s vremena na vrijeme tone u san – u jednu od foucaultovskih heterotopija. To stanje vizualno prati rasplinutost slike na niz prvo blago zamućenih, a zatim i treperavih nedefiniranih mjesta koje završavaju vertikalnom vožnjom kamere, kroz krošnju stabla u nebo, stvarajući slike transcendentalnog puta, snivanja i selidbe u drugi prostor. Kroz rad (kao i u tekstu Michaela Foucaulta) se ideja smještanja, fiksnog, lokalizacije, pretapa u mjesto nedovršenog i neodređenog prostiranja.   Sam Foucaultov tekst Treće načelo koji autorica čita, bavi se idejom o heterotopijama u kojima se na jednom realnom mjestu stvara mogućnost učitavanja paralelnih prostora. Tekst problematizira strukturu teatra, pravokutnik pozornice – mjesto smjene različitih scenografija, kino – pravokutnu prostoriju iz čije se pozadine trodimenzionalni prostor projektiratvoreći dvodimenzionalnu sliku. O vrtu kao mjestu sretne i univerzalne heterotopije Foucault govori u Trećem načelu, gdje je drevni vrt predstavljen kao jedan od najstarijih primjera heterotopija, svojevrsni mikrokozmos, koji u okviru pravokutnika sadržava četiri odvojena dijela – četiri strane svijeta sa u središtu postavljenim izvorom vode, a perzijski tepih u tom je slučaju simbolička reprodukcija simboličkog kosmosa vrta). 

Antun Maračić: Novska – Banova Jaruga; vlakom  kroz četiri godišnja doba, 1977.-1979. 8mm film (digitalizirani 8mm film) 12min 34s
Putovanje vlakom od stanice Novska do stanice Banova Jaruga traje oko dvanaest minuta, a Antun Maračić snimio ga je kroz prozor vagona, u četiri vremenske dionice, svaku u drugo godišnje doba. Tako to kratko putovanje, koje u filmu teče kontinuirano, započinje u proljeće a završava u zimu, odnosno „traje“ godinu dana.  Realno, međutim, svaka dionica odnosno svako godišnje doba traje približno tri minute što je jednako trajanju jedne role filma za super-osam kameru. (prema opisu A.M.) Prostor vlaka to je Foucaultovo mjesto-nigdje pored kojega promiču mjesta koja brišu mjesta. Jedno za drugim mjesta se smjenjuju i nestaju. Ono jedino što ih određuje je vrijeme, godišnje doba.  Autor prolazi istom prugom četiri puta kroz četiri godišnja doba te determinira nestajuće prostore kroz kategoriju vremena, čije se pod-kategorije ovdje javljaju kao – povijest tog prostora, vrijeme – trajanje putovanja, doba – kao ritmička mjera vremena, kontinuitet kroz ponavljanja. U tim se vremenskim isječcima posebice približavamo četvrtom načelu Foucaultovih heterotopija fragmentima vremena, odnosno, heterokronijama. U radu se također isčitava  ideja odlaska, rastanka s postojanjem u nekom vremenu, ideja odlazaka. Putovanje se događa u vremenu kontinuirane tranzicije uvjetovane  nedostatkom uvjeta za sretan život u nekom rajskom vrtu, kao mjestu odmora i kontemplacije.

Autorski tim Sandro Đukić – Marko Marković – Branko Cerovac: Syndrom Golog otoka, video, fotografije (2003.), objekti, dokumentacija videoperformansa, 2016.
Goli otok koji je kao prirodni fenomen čisto i od ljudi neoskvrnuto mjesto, bilježi kroz povijest drastične otklone od prirodnog i normalnog. Ideja o prisilnom  izmještanju ljudi  čita se kao produkt heterotopije krize i otklona zajedno, a manifestira prvenstveno sliku o onome tko je na takvu devijantnu misao došao. Bachelardov sustav nadzora u panoptikumu naučio nas je da ne živimo u prostoru koji sami kontroliramo, nego u prostoru složenih sustava kontrole, zasićenom značenjima i znanjima, a prema Foucoultu kontrola prostora je odraz struktura moći. U njemu se kroz nadzor prostora kapitlizira (sa)znanje koje je neodvojivo od moći. Povijest ljudskih uplitanja upisanih u Goli otok bilježi Sandro Đukić u radu iz 2003. godine akumulirajući je u hetrotopije vremena te kroz arhive u kojima se vrijeme neprestalno gomila i iznova te se u njima  stvara ideja da se sva vremena i značenja spoje u jedno mjesto. Goli otok mjesto je na koje se vraća Sandro Đukić u slučaju zajedničkog rada autorskog tima Đukić, Marković, Cerovac (2016) Syndrom Goli otok. U sklopu stalnog istraživanja upisanih značenja u otok,  oprečnih odnosa povijesti i prirode. Prirodno i ogoljeno mjesto je scenografija preformansa u kojem se kretanje bilježi kao (izvedbena) točka u svemiru, u kojem su kretanje, susret i razilaženje aktera Marka Markovića i Sandra Đukića slika univerzalnog procesa koji se odvija u kozmosu. Time, mjesta prisilno izmještenih kroz izvedbeni čin pretvaraju u mjesto ciljanog susreta, mjesto odabranog za tijelo iscrpljujućeg iskupljujućeg uspona. Performans je inscenacija nove privremene heterotopije  u kojem pratimo  proces kretanja,  približavanja i udaljavanja dvojce sudionika koji poput likova u vesternu parafraziraju ideju društvenog obračuna. S vremenom memorabilni prostor onih kroz društveni sustav zatočenih – postaje mjesto u koje svojevoljno hodočaste umjetnici i turisti imajući pritom ideju o privremenom dolasku i sigurnom odlasku iz ove ljudskom mišlju stvorene devijantne heterotopije. Kroz performance Syndrom Golog otoka trojica istraživača čine otok drugačijim mjestom čisteći ga od ranije upisanih sadržaja i značenja. Proces završava idejom o beskrajnom prostoru u kojem su događaji nižu i brišu kao točke u kretanju.

DAMIR ČUČIĆ - ZASTIRANJE

piše: Tanja Dabo / kustosica izložbe


Želim opisati što je pred vama. Biti objektivna i precizna, napose da znate o čemu se radi ako ovo čitate koji dan, tjedan, ili godinu nakon izložbe. Zastiranje je dokumentaran rad. Zastiranje je višekanalna videoinstalacija. Zapravo, Zastiranje je nemoć, tuga, frustracija, bijes, odbojnost, nervoza. Zastiranje je identifikacija koja svoje gledatelje čini suučesnicima, svjedocima i nevidljivim koautorima rada, koji u tih nepunih 9 minuta, koliko traju oba dokumentarna segmenta, u Zastiranje upisuju svoje osjećaje, bojazni, strahove i posramljenosti, i na taj način dodaju nepojmljivo mnogo novih slojeva ovome radu. Svatko prema vlastitom iskustvu, savjesti, iskrenosti i dopuštenoj dozi autodestrukcije. Stoga su sve ove prethodno napisane tvrdnje o tome što Zastiranje zaista jest posve proizvoljne, emocionalno subjektivne, i vjerojatno nedovoljno točne i nepotpune. Zastiranje može biti i angažirani rad, može biti posveta prerano preminulom prijatelju, može biti pokušaj traženja društvene pravde i označavanja krivca, može biti trajnim svjedokom jednog nesretnog vremena, paradigma društvenih odnosa i razotkrivatelj licemjerja dirigiranog s pozicija moći.

Autor Zastiranja Damir Čučić autor je dokumentarnih, igranih i eksperimentalnih filmova, ako njegovo stvaralaštvo želimo posložiti u stroge kategorije filmskih vrsta. No ta stroga klasifikacija smetat će nam ukoliko njegova ostvarenja želimo označiti tim strogim kategorijama jer svi njegovi filmovi imaju snažnu dokumentarističku crtu, svi su eksperimentalni u barem jednom svom segmentu ili polazištu, svi balansiraju na rubu između raznih konvencija, kategorija i strogih teorijskih pravila.

Zastiranje je na svom početku trebalo biti dokumentarni film, u kojem autor Damir Čučić snima ispovijest svog bliskog prijatelja o tragičnom događaju na radnom mjestu, nesreći koja mu je promijenila život. Događaji nakon nesreće, pak, i pred autora filma, i pred protagonista stavljaju veliki izazov, egzistencijalnu (i moralnu) dvojbu, koja rezultira odustajanjem od filma. No autor ne odustaje i od teme. Godinama nakon nesreće prijatelj je preminuo, a nakon njegove smrti, autor temu nastavlja ovim radom. No prvotna namjera „filma otkrivanja“ biva zamijenjena „filmom zastiranja“. U radu se ponajmanje zastiru činjenice zbog kojih je snimanje filma bilo prekinuto, dapače one se glasno izriču, a zastiru se naše slabosti, naša volja da odaberemo ispravno, da imamo čistu savjest, da znamo da smo učinili ono što je najbolje za nas osobno i društvo u cjelini. Zbog toga je Zastiranje potresno djelo, jer malo tko među nama ne bi postupio isto kao protagonist koji je, u zamjenu za malo egzistencijalne sreće, odabrao šutjeti o nesreći, malo tko ne bi postupio kao autor koji je, zbog važnosti koju je to prijateljstvo za njega imalo, odlučio prekinuti snimanje dokumentarca, a time i sami postajemo suučesnici u zastiranju. Saznanjem da je protagonist filma, Domagoj Prudeus, preminuo, postajemo i svjedocima bespovratnosti vremena i nemogućnosti mijenjanja odluka koje su nas odredile. Svjedočimo hommageu koji to po uobičajenim društvenim normama nipošto nije, gledamo zastiranje koje je, zapravo, otkrivanje, žalimo za autorovim prijateljem kojeg više nema, žalimo za čovjekom, za vremenom, za svim prilikama koje nam nisu dane, i za onima koje su nam bespovratno promijenile život. Ta dva kratka, vizualno vrlo jednostavna dokumentarna filmska isječka, koja se uklopljena u videoinstalaciju ponavljaju u loopu, i koja nas svaki put iznova podsjećaju tko smo i od čega se sastoji naš život i naša smrt, izazivaju duboki potres i veliko olakšanje što se nismo našli na mjestu autora ili protagonista ovog rada, već samo zanijemjelog promatrača.

RASPORED PROJEKCIJA

PETAK 19.10.
KINO EUROPA - VELIKA DVORANA
20:00 Otvorenje festivala Tehnička stanka
Spoj
Uspon
Quidnunc
Pljačka
     
22:00 Loading... Havaji, Oslo
SUBOTA 20.10.
Kino Europa - Velika dvorana
17:00 KONKURENCIJA Igra u četvero
19:00 ONE TAKE IN LOVE Pogreška boga Erosa
    Program Amore
    Bijeg
    Izračunati površinu trokuta
    Prekid
    Ljubav
    Dosje
20:00 KONKURENCIJA Invazija
22:00 LOADING... Tisuću puta laku noć
Kino Europa - Dvorana Müller
10:00 RADIONICA Obuhvat svijeta u jednom kadru
13:30 OKRUGLI STOL Dramaturgija jednog kadra
15:00 KONKURENCIJA Laura
    Težak izbor
    Niz zečju rupu
    Vulkan - Meditacije 0
    Tehnička stanka
16:00 Konkurencija Tišina
    Kumovi
    Odbacivanje uloge
    Čokoladni vjetar
17:00 ONE TAKE IN SPACE Buduća prošlost
    Noć, zvijezde
    Kraljica srca
    Prije ili kasnije svi ćemo otputovati u Italiju
19:00 KONKURENCIJA Jedan kadar
    Santa Teresa
    Pljačka
    Puna glava radosti
20:00 Predstavljamo sveučilište u Hildesheimu  
21:00 ALMOST ONE Stalak
    Ja sam Azriel
    Rekvijem
    Sljedeća postaja glavna ulica
    Gost
    Majka
22:00 KONKURENCIJA Svadba
NEDJELJA 21.10.
Kino Europa – Velika dvorana
17:00 Konkurencija Harmonija
    Rosie, Oh
    Bez izlaza
    Nevidljiva ruka Adama Smitha
18:00 KONKURENCIJA Lijen
20:00 ZATVARANJE Dodjela Grand Prix One Take Film Festivala
  LOADING... Utøya 22. srpnja
Kino Europa - Dvorana Müller
10:00 RADIONICA  
15:00 KONKURENCIJA Plavo poput lavande
    Quidnunc
    Spoj
    Dolazak
    Grčka tragedija
16:00 KONKURENCIJA Aurora
    Swêdi
    Pogledaj me
    Uspon
    Anđeli
    Bez jutra
17:00 FILMOVI S RADIONICA  
18:00 ONE SHOT MOVIE COMPETITION Skoro dva
    Mrtvi zapad
    Potraga
    Prvi spojevi s komičarkom
    Pogođeni
    Nedjetinjast
    Epilog
    Prioritet
    Na kraju slijepe ulice
    Mama
21:00 POBJEDNIČKI FILM  

OCJENJIVAČKI SUD

PETER BLACKBURN

Producent, redatelj i scenarist. Filmsku karijeru započeo je glumom 1997. godine, nakon čega je shvatio da mu ambicije leže iza kamere. 2005. godine napisao je scenarij i producirao film Walking Off, koji je došao do finala Bondi Film Festivala i dobio Mayor's Award nagradu na „Heart of Gold“ međunarodnom filmskom festivalu 2007. godine. Od tada Peter je napisao, režirao i producirao niz nagrađenih kratkih filmova i dokumentaraca, prikazivanih u zemlji i inozemstvu. 2014. godina mu je bila posebno dobra, dovršen je igrani film u jednom kadru Eight i prikazana prva sezona televizijske serije People of the Vines na Network 10 mreži u Australiji, kao i širom Azije. Igrani film Eight je proglašen najboljim igranim filmom na Snowdance Independent Film festivalu u Njemačkoj 2015. godine, sudjelovao je u službenom natjecateljskom programu na Atlanta Film Festivalu iste godine, te osvojio nagradu za najbolji film na One Take Film Festivalu u Zagrebu. Do sada se film Eight prikazivao u petnaest zemalja. U 2018. godini, Peter se fokusira na razvoj i produciranje svojih ostalih igrano-filmskih projekata, 787 Miles from Jericho i Valley Strip.

MARTIN JEHLE

Sveučilišni profesor i filmski stvaratelj. Živi i radi u Hildesheimu, Njemačka. U ulozi redatelja, scenarista i montažera radi za tvrtku Anachrom Filmproduktion. Kao profesor filma drži predavanja iz filmske teorije, estetike i prakse na Sveučilištu u Hildesheimu. Trenutno radi na doktorskoj disertaciji o dugom kadru u narativnoj kinematografiji.

SARA HRIBAR

Redateljica i scenaristica. Studirala je filmsku i televizijsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Autorica je niza zapaženih kratkometražnih filmova Pusti me da spavam (2007.), Pričaj mi o ljubavi (2008.), Libertango, (2009.), Ta tvoja ruka mala (2010.), Od danas do sutra (2012.), kao i zapaženih segmenata dugometražnih omnibusa Zagrebačke priče vol. 2 (2012.) i Transmania (2016.). Od 2005. napisala je i režirala niz dječjih emisija i dramskih serija. U dugometražnoj formi debitirala je igranim filmom Lada Kamenski (2018.) premijerno prikazanom na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu na kojem je nagrađena Zlatnom arenom za najbolji scenarij, Brezom za najbolju debitanticu te priznanjem FEDEORA za najbolji film. 

NAGRADA


ONE TAKE FILM FESTIVAL GRAND PRIX

Grand Prix dodjeljuje se najboljem filmu u Glavnom programu. Grand Prix One Take Film Festivala je kocka veličine 10 kubičnih centimetara načinjena od lijepljenog prozirnog pleksiglasa mat obrade. Na jednoj od stranica kocke je kružni otvor, a pogled u njega otkriva tekst ONE TAKE FILM FESTIVAL GRAND PRIX 2014.

O AUTORICI NAGRADE

Margareta Lekić rođena je 1982. u Zagrebu. Kiparstvo je studirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2004. izlaže na skupnim izložbama (npr. Essl Award – finale u galeriji GAL U-rija u Zagrebu, 2005.; Pasionska baština u galerija Krištof Stanković u Zagrebu, 2006., druga nagrada; Inter(Aktiv) u galeriji Studentskog centra u Zagrebu, 2006.; Glass Cube u sklopu smotre Frankfurt Luminale 2006. u Mainzu). Njezino umjetničko stvaralaštvo uključuje i javne radove (npr. skulptura Kokot na Hvaru, 2005.) te performans Problem deconstructed u Indiani u SAD-u.

FOTO GALERIJA

OKRUGLI STOL "KAD SE MALI FESTIVALI SLOŽE"
Photos by: Morana Belančić
OTVORENJE IZLOŽBE "VRIJEME PROSTORA"
OTVORENJE IZLOŽBE "ZASTIRANJE"
OTVORENJE FESTIVALA
ZATVARANJE FESTIVALA I DODJELA NAGRADE

IMPRESSUM

Direktorica / Sanja Šamanović
Producentica / Alisa Erceg
Producentica / Romana Brajša
Koordinatorica festivala / Alicia Mihalić
Odnosi s javnošću / Zrinka Šamija
Vizualni identitet festivala i web stranica / Krsto Jaram
Urednica sadržaja na društvenim mrežama / Dubravka Maurer
Voditeljica ureda za goste / Ksenija Sanković
Koordinatorica volontera / Vanja Hraste
Voditelji radionica / Staša Čelan, Sandro Đukić, Jelena Paljan, Antun Maračić, Zorko Sirotić
Kustosica izložbe "Vrijeme prostora" / Davorka Perić
Kustosica izložbe "Zastiranja" / Tanja Dabo
Voditelj projekcija / Dejan Oblak
Urednik kataloga / Boško Picula
Prevoditelj / Goran Šobat
Konsekutivni prevoditelj / Irina Krlić
Suradnici na festivalu / Hrvoje Pukšec, Dunja Bovan, Mladen Burić, Ljubo Zdjelarević, Raul Brzić
Festivalska špica / Kinoteka d.o.o.
Koordinator titlova / Marko Godeč, Ministarstvo titlova
Fotograf / Morana Belančić
Snimatelji i novinari / Marko Bičanić i Karlo Vorih
Vozači / Luka Brzinščak i Bojan Valentić

© 2003 - 2018  •  ONE TAKE FILM FESTIVAL  •  ALL RIGHTS RESERVED  •  TRG ŽRTAVA FAŠIZMA  •  10000 ZAGREB  •  CROATIA  •  T   +385(0)95 7243 435  •  info@onetakefilmfestival.com